Nepoštovanje osnovnih ljudskih prava i život u getu

Katedralna crkva Bogorodica Ljeviška, (Foto: V. Ćup, GračanicaOnlajn)

Borba Srba na Kosovu za njihova osnovna ljudska prava ne prestaje, međutim, problemi se ne smanjuju jer oni ne interesuju, ni prištinske vlasti, ni međunarodnu zajednicu. Isterani iz gradova, bez prava da dobiju lekove i vakcine, pa čak i knjige iz Beograda, srpski narod živi u svojevrsnom getu u Evropi.

Nepoznata sudbina kidnapovanih Srba, pucnji u decu, napadi na povratnike, paljenje kuća, retko ili nikako kažnjeni počinioci, današnja je slika života Srba na Kosovu i Metohiji.

“Ne postoje prava za nas, nema, nikakvih prava nemamo. Zna se ko je kriv, nisam ja, niste ni vi, nego vlast”, tvrdi jedan od prolaznika u Gračanici.

“Srbi ovde nemaju nikakva prava, mi smo ugroženi i ekonomski, bezbednosno, kako god. I veoma je teška situacija za Srbe koji žive na Kosovu”, rekao je stanovnik Dobrotina, kod Lipljana.

“Mislim da Srbi nemaju ni tri posto prava u odnosu na celu Evropsku uniju, kako sve nacije imaju prava”, dodao je još jedan od prolaznika u Gračanici.

Zabranjena je obnova dela srpskih crkava, koje se još uvek osećaju na paljevinu, u mnogima i služenje liturgije, a prištinski zvaničnici čak određuju i kada će patrijarh srpski da obiđe svoj narod.

“Najpoznatiji primer i primer koji je negde privukao najveću pažnju, a tiče se kršenja prava Srba, je slučaj Visokih Dečana, gde i pored odluke Utavnog suda lokalne vlasti i danas odbijaju da 24 hektara zemljišta vrate manastiru Visoki Dečani”, tvrdi istoričar Aleksandar Gudžić.

“Dovoljno govori to da ako mi poželimo da idemo u neki manastir ili svetinju širom Kosova i Metohije, da mi uvek moramo da strepimo kako ćemo proći i da li ćemo otići i vratiti se živi i zdravi, zato što evo i poslednji događaj govori u prilog tome da neki običaji se ne mogu obaviti onako kako mi to želimo ili kako je tradicija, zato što nekome to smeta”, smatra novinar Zoran Stanković.

Za Srbe nema posla na rukovodećim pozicijama, ali ni u javnim preduzećima, a srpski jezik i ćirilica su nepoželjni.

“Činjenica je da se u institucijama ne poštuje dvojezičnost, u velikom broju institucija ne postoje prevodioci čak koji bi vam preveli, te morate de se sami snalazite, da se sporazumevate, da molite Boga da nađete nekoga ko možda poznaje albanski jezik”, dodaje Stanković.

“Ćirilica je možda najbolji primer kršenja Ustavom zagarantovanih prava Srba, gde danas imate na Kosovu ulice koje su pisane na latinici, zvaničan stav i obrazloženje kosovskih institucija je da sistem ne prepoznaje ćirilicu, ćirilicu koje je zvanično pismo u Evropskoj uniji sistem na Kosovu ne pepozanje, to je zaista smešno i krajnje čudno”, istakao je Gudžić.

Svetski mirotvorci, kojima su puna usta demokratije i ljudskih prava, uglavnom pozivaju obe strane na toleranciju ili ćute.

“Ono što je simptomatično i zabrinjavajuće da te akcije, ti napadi, ti incidenti, ne nailaze na osudu kosovskih institucija, a ono što je gore, i zabrinjavajuće, ne nailaze na osudu predstavnika međunarodne zajednice”, dodaje Gudžić.

Za život Srba u 21. veku, i to na svojim ognjištima, postoji samo jedna reč, geto.

“Mislim da smo konkretno geto mi, geto je centralno Kosovo odnosno Gračanica i sva ova okolina, geto je Štrpce, geto je Kosovsko pomoravlje na neki način. Zato što mi nemamo nikakve veze sa maticom, mi smo bukvalno u okruženju i naša dec na neki način moraju da strepe, odnosno roditelji moraju da strepe kada ta deca negde putuju, kada moraju bilo šta da završe, tako da, to je svojevrsni geto. Geto je kada ste okruženi, geto je kada nemate ona normalna, osnovna prava za život, kada nemate civilizaciju, kada nemate grad, sve je to geto”, tvrdi Stanković.

Zakone koje su sami doneli i sporazume koje su sami potpisali, prištinski zvaničnici uglavnom ne primenjuju u delu koji garantuje prava Srbima. Tako se na Zajednicu srpskih opština čeka punih devet godina.