Svedok kaže da su na licu mesta bila trojica optuženih za ubistvo Olivera Ivanovića

(Foto: Zakletva za pravdu)

Svedok Milija Milošević, koji je prvobitno bio anonimni svedok pod brojem „D”, rekao je da su trojica optuženih Dragiša Marković, Žarko Jovanović i Nedeljko Spasojević, bili na mestu ubistva srpskog političara, sada pokojnog Olivera Ivanovića.

U međuvremenu, za optuženog Radeta Basaru je kazao da se ne seća da li je on bio tamo jer je, prema njegovim rečima, na licu mesta bilo mnogo ljudi iz regiona (policijskog), kao i forenzičara, prenosi „Zakletva za pravdu“.

Svedok Milošević je ove izjave dao na sednici u petak, odgovarajući na pitanja specijalnog tužioca Burima Čerkinija.

Nedeljko Spasojević, Marko Rošić, Rade Basara i Silvana Arsović optuženi su za umešanost u ubistvo Olivera Ivanovića u saradnji sa odbeglim optuženima Željkom Bojićem, Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radoičićem.

On je rekao da je sada optuženi Spasojević kao nadređeni izdao naređenje da izađe na lice mesta i vidi šta se dogodilo i da ga je vrlo brzo obavestio da je na licu mesta pronašao nekoliko čaura.

Podsećamo, 21. jula ove godine bilo je zakazano saslušanje ovog svedoka, ali je on odbio da svedoči sat vremena pre početka sednice.

Unapred je predsednik veća, sudija Valjon Kurtaj, saopštio da je svedok Milošević tražio da bude javni svedok i s tim u vezi sud je održao ročište na kojem je, prema rečima sudije Kurtaja, ocenjen zahtev svedoka.

Sudija Kurtaj je rekao da su, nakon što su dobili mišljenje tužioca, odobrili zahtev svedoka.

Svedok Milošević je naveo da je u januaru 2018. godine radio kao šef operative u policijskoj stanici u Severnoj Mitrovici, a da je 16. januara, kada se dogodilo ubistvo Ivanovića, bio na poslu.

On je rekao da je prvu informaciju o ovom slučaju dobio od svog šefa smene koji mu je rekao – „čini se da Oliver Ivanović nije u dobrom stanju i da mora da bude odveden u bolnicu“.

Prema njegovim rečima, njegove kolege iz policije otišle su u bolnicu i dobile nezvaničnu informaciju da je Ivanović upucan.

Nakon toga je rekao da su upućeni istražni policajci da vide šta se zaista dogodilo i dodao da su drugi policajci u blizini obezbeđivali lice mesta.

„Odmah po dobijanju ove informacije otišli ​​smo na mesto događaja, mesto događaja su obezbeđivala dva pripadnika policije koji su bili u blizini i odredili smo dva parametra, uži i prošireni, za značaj slučaja“, rekao je svedok Milošević.

Pored radnji koje su preduzeli na licu mesta, on je rekao da su dobili i informaciju o zapaljenom automobilu i da su tamo poslali policijsku patrolu.

Međutim, za vreme dok je bio na licu mesta gde su bile kancelarije stranke i na mestu gde je zapaljen automobil, svedok Milošević je rekao da nije video ništa sumnjivo.

On je kao službeno lice, odnosno kao rukovodilac operacije, rekao da nema nikakve informacije koje bi pomogle sudu i ovom krivičnom predmetu o tome kako i odakle je došlo do ubistva.

Dalje je rekao da su ulice praćene kamerama, nad kojima policija nije imala direktan pristup, već su njima upravljale licencirane firme koje obavljaju ovaj posao.

Upitan da li zna motiv i ko stoji iza paljenja automobila preminulog Ivanovića, on je rekao da do danas ne zna i da bi, kada bi znao, uhapsio tu osobu.

„Da sam znao, sam bih uhapsio osobu, kako nas zakon obavezuje, moramo da imamo i dokaze“, rekao je on.

Kako je došao do zaključka da je prvobitno bio anonimni svedok, rekao je da je po završetku izjave i po dobijanju njegovih podataka, prema njegovim rečima, tadašnji tužilac odlučio da mu da broj kao anonimnom svedoku.

„Tužilac mi je rekao da je to najbolji način da se to uradi i tako je i urađeno“, rekao je on.

Prema njegovim rečima, predlog da bude anoniman svedok proizašao je iz izjave date 6. juna 2019. godine, a posle ove izjave je rekao da je tada bio na sednici u sudu i da posle te sednice više nikada nije dao izjavu.

Branilac optuženog Marka Rošića, advokat Mahmut Haljimi, branilac optuženog Spasojevića, advokat Faruk Korenica, kao i branilac optuženog Basare, advokat Arber Osmanaj, predložili su sudu da se njihovim klijentima ukine mera kućnog pritvora.

Tužilac Čerkini se usprotivio takvom predlogu.

Ali u vezi sa ovim, sudija Kurtaj je rekao da će tako nešto proceniti sud i odlučiti posebnom odlukom.

Naredne sednice za ovaj krivični predmet zakazane su za 18. oktobar, te 1. i 4. novembar ove godine.

Prvo ročište održano je 11. februara 2020. godine, dok je Osnovni sud u Prištini 6. aprila 2020. godine odbio zahteve za odbacivanje optužnice i prigovore na dokaze.

Nakon žalbi četvorice advokata, Apelacioni sud je usvojio žalbe branilaca i predmet je vraćen.

Po žalbi, prilikom vraćanja prvostepenom sudu, protivrečnosti se moraju otkloniti, dajući mogućnost tužiocu da svedoči ili da ispravi i dopuni optužnicu tako da optužnica bude u skladu sa članom 241. Krivičnog zakonika.

Zatim je Specijalno tužilaštvo 10. novembra 2020. godine podiglo optužnicu u kojoj se navodi da su okrivljeni Nedeljko Spasojević, Marko Rošić, Rade Basara i Silvana Arsović, od 2014. do 2018. godine, odnosno 16. januara 2018. godine, u gradu Mitrovici, u saradnji sa okrivljenima Željkom Bojićem, Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radoičićem, koji su u bekstvu i sa još dvojicom okrivljenih koji su još uvek nepoznati organima reda, delujući kao organizovana i strukturisana grupa, sa hijerarhijom u grupi i sa definisanim ulogama, pod rukovodstvom okrivljenih Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića, na način da svi okrivljeni kontinuirano i u međusobnoj saradnji, sa ciljem proširenja kontrole u ​​severnom delu Mitrovice, kako u životu političkom i ekonomskom, i opštim delatnostima organizovane kriminalne grupe, postupali sa umišljajem i sa znanjem da čine krivično delo teško ubistvo, pri čemu je svaki od okrivljenih kritičnog dana kada se dogodilo ubistvo sada pokojnog Olivera Ivanovića, izvršio konkretne inkriminišuće radnje u cilju predmetne grupe, u kom slučaju je kao posledica delovanja ove organizovane kriminalne grupe izvršeno ubistvo sada pokojnog Ivanović.

Okrivljeni Nedeljko Spasojević je, kako se navodi, kao pripadnik kriminalne grupe pomogao u izvršenju krivičnog dela teško ubistvo, blisko sarađivao sa nepoznatim osumnjičenima na izvršenju ubistva sada pokojnog Ivanovića, u kom slučaju je namerno i sa saznanjem pomogao nepoznatim osumnjičenima u izvršenju krivičnog dela teško ubistvo, stvaranju uslova i otklanjanju smetnji za izvršenje ovog krivičnog dela, tako da je u početku isti omogućio osumnjičenima da se kreću službenim policijskim automobilom marke „golf IV“, karavan, potom isti ih uputio na automobil „opel astra“, plave boje, bez registarskih oznaka, iz kojeg je ispaljen hitac u pravcu preminulog Ivanovića, od čega je on preminuo u mitrovičkoj bolnici.

Dalje, navodi se da je i pored ovoga, okrivljeni Spasojević kritičnog dana zajedno sa dvojicom policajaca koji su prvi izašli na lice mesta, Žarkom Jovanovićem i Dragišom Markovićem, namerno i svesno zloupotrebio službenu dužnost neobavljanjem potrebnih dužnosti utvrđenih zakonom, u cilju sticanja bilo kakve koristi za sebe ili za drugo lice, na način da je omogućio neovlašćenim licima da uđu na mesto događaja i oštete dokaze koji su se tamo nalazili, gde je izvršeno ubistvo pokojnog Ivanovića.

Okrivljeni Marko Rošić je, prema navodima optužnice, kao pripadnik kriminalne grupe, pomagao u izvršenju krivičnog dela teško ubistvo, blisko sarađujući sa okrivljenima Spasojevićem, Basarom, Bojićem, Veselinovićem i Radoičićem, na način da je sa njegovim automobilom marke „Santa Fe“, pratio svaki pokret sada pokojnog Ivanovića, pre njegovog ubistva, gde je posle ubistva u odeći pokojnika pronađeno pismo u kome su bili podaci o automobilu „Santa Fe“, crne boje. Ovaj automobil je, kako se navodi, pratio brata stradalog Miroslava Ivanovića nakon ubistva oštećenog, isti automobil je u vlasništvu i koristi ga okrivljeni Rošić i navedeni automobil je parkiran kod restorana „Grej“ koji je vlasništvo okrivljenog Milana Radoičića.

U optužnici se navodi da okrivljeni Rade Basara, u svojstvu policijskog službenika, odnosno istražitelja u Regionalnoj istražnoj jedinici Mitrovici-Sever, nije obavljao službene dužnosti u cilju pribavljanja koristi za sebe ili drugo lice i isti kao pripadnik kriminalne grupe, istovremeno kao policijski islednik, blisko je sarađivao sa Željkom Bojićem i organizovanom kriminalnom grupom koju je predvodio Milan Radoičić, od koje je dobijao naređenja da sakrije i eliminiše dokaze, i obavezao se kriminalnoj grupi da sakrije tragove krivičnog dela, da odabere predmete koji su predmet istrage, pri čemu u onim slučajevima u kojima su članovi kriminalne grupe Milana Radoičića bili u svojstvu osumnjičenih, nije ih istraživao kako ti slučajevi na bi izašli na videlo i ostali neotriveni, u kom slučaju namerno nije obavljao zakonom definisane neophodne dužnosti.

Za okrivljenu Silvanu Arsović se navodi da je kao pripadnica organizovane kriminalne grupe, blisko sarađujući sa osumnjičenima koji su koordinisali za ubistvo Ivanovića, pomogla u izvršenju krivičnog dela teško ubistvo, tako što je stvorila uslove i otklonila smetnje za izvršenje krivičnog dela na način da je okrivljena u vreme izvršenja radnje ubistva Ivanovića bila svesna da su sigurnosne kamere u prostorijama SDP-a nasilno zaustavljene, isključene sa struje, pri čemu je osumnjičenima pružena pomoć da ih ne snime sigurnosne kamere, kada se izvrši radnja ubistva sada preminulog Ivanovića. Isto se navodi da je 16. januara 2018. godine u 08:16, neposredno nakon ubistva Ivanovića, aktivirala sigurnosne kamere u prostorijama SDP-a, koja je u ovim prostorijama radila kao administrator, a bila i sama u navedenom objektu u vreme izvršenja ubistva.

Ovim su okrivljeni, prema tužilaštvu, počinili krivično delo učešće ili organizovanje organizovane kriminalne grupe prema članu 283. stav 3. u odnosu na stav 1. KPRK u vezi sa krivičnim delom teško ubistvo prema st. član 179, stav 1.9 KPRK-a i krivično delo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja prema članu 442, stav 2, stav 2.1 u vezi sa stavom 1 KPRK.

Dalje, u optužnici se navodi da je optuženi Dragiša Marković, 16. januara 2019. godine, kao policijski službenik, neovlašćeno stavio na raspolaganje drugom licu podatke, koji predstavljaju službenu tajnu, na način da je dok je bio na službenoj dužnosti kada se dogodilo ubistvo Ivanovića, sa ciljem objavljivanja ili korišćenja te informacije, van teritorije Republike Kosovo, izvestio službeniku policije u državi Srbiji, a da još nije potvrđena vest da je ubijen sada pokojni Ivanović.

Ovim se tereti da je počinio krivično delo „odavanje službene tajne”.

U nastavku se navodi da su Dragiša Marković i Žarko Jovanović, 16. januara 2018. godine, kao službena lica, zloupotrebili službenu dužnost neobavljanjem zakonom definisanih potrebnih poslova, na način da su nakon ubistva Ivanovića otišli do mesta događaja, nisu dobro obezbedili mesto događaja dozvoljavajući drugim licima da se mešaju u taj prostor, kao i da su u cilju da dokazi budu neupotrebljivi u službenim postupcima, manipulisali njima, uklanjali i ih sakrili, tako da je okrivljeni Dragiša Marković najpre mahnuo rukom u pravcu metka, koji je pronađen na mestu događaja, koji je okrivljeni Jovanović potom uzeo, stavio u džep i zajedno sa Markovićem napustio lice mesta.

Ovim se terete da su počinili krivično delo zloupotreba službene dužnosti u saizvršilaštvu.

U međuvremenu, Jovanović je optužen i za neovlašćeno posedovanje, kontrolu ili držanje oružja, pošto je 10. februara 2018. godine, prema optužnici, prilikom kontrole kuća i pratećih objekata i prilikom kontrole njegovog stana, pronađeno i oduzeto oružje marke TT kalibra 7,62 mm i 9 metaka kalibra 7,62 mm koje je okrivljeni posedovao bez dozvole.

Napomena: Osobe navedene u ovom članu smatraju se nevinim, osim ako sud pravnosnažnom odlukom ne dokaže da su kriva.