Rana detekcija i sistematski odgovor – ključni problemi sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom

(Foto: Kontakt Plus radio)

Rana detekcija i sistematski odgovor, ključni su problemi sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom, ocenjuje za Radio Kontakt Plus, šefica Kancelarije UNICEF-a za mitrovički region, Ivana Milosavljević, povodom Dana osoba sa invaliditetom.

Iako je minulih godina ostvaren znatan napredak u unapređenju položaja osoba sa invaliditetom, brojni su problemi sa kojima se, nažalost, i dalje suočava ova grupa ljudi, naročito kada je u pitanju lokalni nivo.

U prilog tome govori opštinsko budžetiranje koje potrebe osoba sa invaliditetom ne prepoznaje kao posebnu kategoriju.

„Mi ne sporimo da sve opštine rade jako puno na tome. Imamo rampe, pristup svakoj školi, pristup svim ulicama i trotoarima, tako da nije da se nije ništa učinilo, ali nekako nije eksplicitno dolazilo iz te posebne budžetske linije“, ukazuje Milosavljevićeva.

Međutim, dodaje, veoma je važno raditi na ranoj detekciji, kako bi se imao uvid u tačan broj osoba sa invaliditetom, pa na osnovu toga planirati budžet koji bi uključio i ovu grupu ljudi.

„Recimo, imamo tačan broj koliko je dece upućeno na specijalističke preglede, ali povratnu informaciju na kraju dana koliko je zapravo dece sa poteškoćama u razvoju ili invaliditetom, taj podatak nemamo. Onda ne možete planirati taj budžet ukoliko nemate tačan broj dece sa ovim problemima, o kojoj vrsti poremećaja govorimo, jer za svaku kategoriju postoji poseban program koji bi se mogao napraviti, a koji bi pomogao deci i mladima da upravo to i prevaziđu“, navodi Milosavljevićeva.

Kada je u pitanju pristup obrazovanju, sve škole na severu Kosova sporovode inkluzivni program. Međutim, i dalje su prisutni problemi koji sprečavaju nesmetano obrazovanje osoba sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju.

„Kada govorimo o inkluziji, pristup u svakoj školi je regulisan i tu nema problema. Međutim, sada nekako sa praksom i godinama, dolazimo do zaključka da u jednom trenutku deca sa poteškoćama u razvoju i sa invaliditetom treba da prisustvuju i kabinetskoj nastavi koja je recimo na spratu i to nesmetano kretanje unutar škole predstavlja problem, jer mi nemamo nijednu školu sa liftom. Pronalaženje finansijskih sredstava za pedagoške asistente svake godine je glavobolja. Kontinuitet rada kada je u pitanju škola zaista je od ključne važnosti, to je jedan od problema sa kojima se suočavaju sve škole i svi roditelji“, ukazuje Milosavljevićeva.

Udruženje roditelja „Podrži me“ u Kosovskoj Mitrovici, okuplja decu i mlade sa poteškoćama u razvoju, a u radu sa njima svakodnevno im pomažu stručna lica i volonteri. Trenutno broji 173 člana, desetak stalno zaposlenih i dvadesetak volontera.

„Na dnevnom nivou u centru imamo kreativne i edukativne radionice, fizičke aktivnosti, zatim smo uveli i dramske sekcije, muzičke radionice koje su veoma značajne za decu. Imamo individualni i grupni rad od strane logopeda, psihologa, defektologa sa decom i mladima. Imamo sada već dosta volontera sa Filozofskog fakulteta koji sa decom obavljaju radionice. Važna nam je ta pažnja koja im se pruža i ta mogućnost da oni vide šta sve mogu na tim radionicama da odrade, ali i da pokažemo i njima, a i ostalima, da su oni zaista sposobni da rade, da su kreativni“, navodi Irena Rakić ispred Udruženja roditelja dece sa poteškoćama u razvoju „Podrži me“.

U okviru ovog udruženja, nedavno je otvoren i dnevni centar, koji je još uvek u fazi opremanja i tek treba da funkcioniše u punom kapacitetu, za šta je potrebna značajna finansijska podrška.

„Voleli bismo da opremimo dnevni centar kako bismo radili punom parom, odnosno da radimo 24 časa dnevno kao što je i predviđeno. Za sada su tu aktivnosti koje imamo svakodnevno od ujutro, do uveče u neko vreme. Želimo da to bude dnevni centar u kom će deca moći da borave svakodnevno, u kom će imati mesta da prespavaju, da jedu, da imaju tu svakodnevnu negu i stručnu pomoć u svakom trenutku“, dodaje Rakićeva.

A i mi pojedinci bi trebalo da se zapitamo šta je to što treba da promenimo, a što bi moglo da utiče na poboljšanje kvaliteta i uslova života osoba sa invaliditetom.

„Možda bi trebalo da razmislimo gde se parkiramo, gde ostavljamo svoje stvari, kako se ponašamo prema toj deci… Smeta nam to dete koje je odjednom počelo da vrišti u restoranu… treba imati razumevanja da i roditelji dece sa poteškoćama u razvoju treba da imaju društveni život. Možda da razmislimo malo o tome šta bismo mi mogli da individualno svako od nas da promeni bar jednu stvar da bismo došli do boljitka našeg zajedničkog života“, poručuje šefica Kancelarije UNICEF-a za mitrovički region, Ivana Milosavljević.

Tačan broj osoba sa invaliditetom na severu Kosova nije poznat. Procenjuje se da deset odsto od ukupnog broja stanovnika ima neku vrstu invaliditeta.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar obeležava se od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obeležavanje tog dana. Cilj obeležavanja je da se i osobama sa invaliditetom omogući jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u upravljanju društvom u kome žive.