Srbija tako od zemlje u kojoj su studenti protestovali postaje i primer koji se posmatra van njenih granica.
Tri decenije nakon početka velikih studentskih i građanskih demonstracija 1996/97, ponovo se postavlja pitanje da li svedočimo novoj generaciji političkog bunta i šta je to što mlade danas izvodi na ulice.
Pre dve godine, napad na studente Fakulteta dramskih umetnosti označio je početak događaja koji će prerasti u jednu od najvećih studentskih mobilizacija u novijoj istoriji Srbije.
Mladi protiv statusa kvo
Podaci organizacije Acled pokazuju da je samo u oktobru održano više od 1.100 protesta studenata i mladih širom Evrope, dok su u Sjedinjenim Državama mladi između 18 i 29 godina, sa čak 66 odsto udela te demografije, presudno uticali na rezultate međuizbora.
Dimitrije Milić iz Novog trećeg puta kaže da postoje neke sličnosti između svih tih situacija, ali da različiti socioekonomski faktori utiču na nezadovoljstvo kod mladih.
„To je jedan vid antisistemskog raspoloženja. Kod mlađih ljudi u zapadnim državama javilo se jedno nezadovoljstvo statusom kvo u društvu koje ima nekoliko faktora. Neki se tiču ekonomskih pitanja, jednim delom je povezano sa demografijom, javlja se nezadovoljstvo u vezi sa stanovanjem“, objašnjava naš sagovornik.
Ta nezadovoljstva kod mladih se, dodaje, ispoljavaju na različite načine.
„U nekim društvima kroz glasanje za ekstremnu desnicu, antisistemsku desnicu, ukoliko neko smatra da je to zbog migranata ili savremene progresivne kulture. S druge strane, na levici, ljudi koji više gledaju ekonomske faktore u kontekstu koncentracije bogatstva, ili koji smatraju da je sistem nepravedan u ekonomskom smislu i da bi moralo da bude više intervencija države da bi izravnala ishode na kraju“, naglašava Milić.
Srpski studenti kao inspiracija evropskim pokretima
Fajnenšel tajms pisao je da novi nemački pokret Gen Z regelt, ali i drugi evropski pokreti, otvoreno ističu da inspiraciju crpe iz Srbije.
Milić navodi da veruje da je studentski pokret Srbije interesantan i van zemlje, s obzirom na to da je iskoračio izvan originalne grupe koja je pokrenula proteste.
„Nije uvek sve primenjivo u državama koje imaju politički sistem koji je stabilniji, koje imaju partije koje su značajno stabilnije, iako su se i u zapadnim državama, uključujući i Nemačku, javile neke nove stranke, uključujući i AfD, koja je praktično izbila na prvo ili drugo mesto u anketama, a to je relativno nova stranka“, dodaje.
Kaže i da mladi uglavnom glasaju za partije za koje smatraju da su „antisistemske“ ili protiv statusa kvo.
„U nekim državama mladi glasaju za desne partije kao odgovor protiv sistema, u drugim, kao što je recimo Nemačka trenutno, više glasaju za levicu. To je situacija i u Sjedinjenim Američkim Državama gde kandidati koji su unutar Demokratske stranke najviše levo, uglavnom u velikim gradovima, uspeli su da dođu do nominacije, a zatim čak i da pobede u tim izbornim jedinicama“, navodi naš sagovornik.
Milić ističe i da najstariji najviše izlaze na izbore, ako se gleda obrazac glasanja u prethodnom periodu, na primer u Nemačkoj ili u Francuskoj, te da postoje starije generacije koje su i dalje dosta brojne, koje su izlazile dosta na izbore i glasale za sistemske stranke, stranke koje nude status kvo ili neku reformu statusa kvo, i da je to donekle bilo dovoljno da se izbori održe, dok su mlađi ljudi uglavnom ili bili apstinenti ili ih matematički nije bilo dovoljno da utiču.


