Aca Vidić, pesnik iz Valjeva je u razgovoru za radio Goraždevac istakao da su utisci iz Velike Hoče fantastični.
“Utisci su fantastični i opet nam Gospod šalje svoju volju da ovde budemo zajedno, da sačuvamo nacionalni duh, da sačuvamo sami sebe, da sačuvamo naš narod ovde i jezik i pismo i da što više bude ljubavi među nama. Ovo je jedan od momenata koji je bio u ovom trenutku krajnji i u ovom kratkom vremenu našeg boravka u Gračanici odlučujući da se ponovo sretnemo. Ja sam ovde četvrti put i uvek dolazim sa sve većom radošću”, kazao je Vidić.
On je dodao da ga uvek iznenadi radost ljudi koji ga dočekaju i da to budi i njegovu unutrašnju radost.
“Uvek imam neki novi doživljaj i neku novu sadržajnost koja me uvek iznenadi na određeni način, iznenadi me radost ljudi kada me vide koja pobuđuje i našu radost i moju radost iznutra. S druge strane ovde sam video i crtež mog omiljenog pesnika Ezre Paunda. Nisam otkrio kako se ovde našao, jer se veoma retko nalazi i likovno i u pisanom tragu. Tako da je Hoča i onako bila moja, a u društvu sa Paundom još veća i u društvu sa ovim divnim ljudima koji nam nedostaju kad odemo tamo”, ispričao je.
Vidić veruje da će nakom susreta sa decom i ljudima u Hoči iz njega proisteći neki novi stihovi.
“Ja sam metafizički pesnik kod koga mora mnogo da se pozlati iznutra. Verujem da će iskustva, a verovatno i neka očiglednost koju sam ovde osetio iznedriti neku novu pesmu koja će biti posvećena i sadržajno i grafički Velikoj Hoči jer a uživanjem dolazim ovde i sa radošću”, kazao je pesnik.
O radionici “Čuvam jezik, lepo pišem” Vidić kaže da se njome kroz jezik i pismo čuva nacija, jer kako naglašava, bez jezika i bez pisma nema ni nacije.
“Mi smo ove godine radili sedmu sezonu književne radionice ili pesničke škole ‘Čuvam jezik, lepo pišem’, što samim tim svojim nazivom govori o nacionalnom pitanju, ne samo umetničkom. Da sačuvamo naš narod ovde, da sačuvamo naš jezik i pismo, jer sve dok su oni ovde prisutni i mi smo prisutni. Bez jezika i pisma nema nacije, a to su i sredstva i komponente koji čine nacionalni identitet i sredstva kojim se umetnički izražavamo pogotovo u književnoj umetnosti”, ispričao je Vidić.
On je zaključio da je odaziv dece koja učestvuju u radionici veoma zadovoljavajući i da je ova sezona, nakon prve najjača što se toga tiče.
Imao je i poruku za pesnike koji do sada nisu dolazili na Kosovo i u Veliku Hoču.
“Poruka pesnicima koji nisu dolazili da se vrate samima sebi, ako se vrate samima sebi, a mladi su, a i oni koji nisu mladi naravno, ako se vrate samima sebi oni će doći i kod nas, vratiće se i nama”, zaključio je Vidić.

Njegov kolega Branko Stevanović, pisac za decu i odrasle napisao je dvadesetak kjiga za decu i pet za odrasle. On je za takođe za radio Goraždevac govorio o samoj radionici.
“Ono što je najčešći oblik moga, da kažem malo nezgrapnu reč, angažmana jeste druženje sa decom u kuturnim centrima, osnovnim školama. U ovom trenutku mi se nalazimo na završetku književne radionice koja se odvija već sedmi put pod jednim lepim imenom ‘Čuvam jezik, lepo pišem’ u Domu kulture u Gračanici. Večeras ćemo imati predstavljanje dece koja su po našem mišljenju visoko ocenjena tokom rada u toj književnoj radionici, a iskoristili smo to da dođemo i u Veliku Hoču u kojoj smo bili više puta ali nikada nismo se pojavili pred osnovcima u osnovnoj školi Svetozar Marković”, kazao je pesnik i dodao:
“Ovaj put je to bio slučaj ili na moje veliko zadovoljstvo video sam da su deca veoma zainteresovana. Kako je govorila Desanka Maksimović ‘uvek je lepo otići u manje škole koje se nalaze na periferiji zbivanja, nego u velike gradove u kojima je to deci jedan u nizu događaja i imaju mogućnost izbora’. A kada dođete u posetu u ovakve škole onda to ima jednu prazničnu atmosferu” istakao je pesnik.
On je naglasio da su deca koja su ga dočekala na Kosovu veoma komunikativna i da imaju veliki fond reči. Nije krio zadovoljstvo saradnjom sa njima.
„Ono što ja mogu da kažem je slično onome što uopšte govorim o deci sa Kosova i Metohije da mislim da su komunikativniji, da imaju bolji fond reči. Imaju očigledno oslonac u mudrostima našega naroda koje se prenose sa kolena na koleno i da imaju veoma bistre glave. Na pitanja su kao iz topa odgovarali, prilikom čitanja poezije su itekako dobro reagovali što znači da su jako dobro pratili ono o čemu se govori. Razgovarati sa decom i družiti se sa njima ne znači da vi budete sa jedne strane i da govorite a oni da slušaju, već mora podrazumevati uzajamnost, odnosno morate imati u vidu da je potrebno da i oni u tome učestvuju. U ovom slučaju se to pokazalo kao jako dobro rešenje, i meni je bilo jako prijatno, a nadam se da je i njima bilo zanimljivo” istako je.
Trudio se kaže da deci govori različite vrste pesama, od onih ozbiljnijih, pa sve do šaljivih i duhovitih pesama kako bi im bilo što zanimljivije.
“Ja sam se trudio da bude jedan kolaž. Počeli smo sa malom ozbiljnijim pesmama, a završili smo sa duhovitim, šaljivim pesmama, jer po mom mišljenju detinjstvo i treba da bude tako red ozbiljnosti red šale. Veliki pesnik Dušan Radović, jedan od najznačajnijih u srpskoj književnosti uz naravno Čika Jovu Zmaja i Ljubivoja Ršumovića, to su po mom mišljenju tri tačke oslonca srpske književnosti za decu, govorio je da je za decu potrebno pisati tako da bude po mogućnosti vedro, ali da ne bude glupo. Dakle i kada unesete u svoju poeziju šalu, to mora biti vispreno i na taj način da deca iz te šale nešto nauče”, ispričao je pesnik.
On ističe da deca vrlo dobro reaguju na poučno-duhovite pesme, ali da sa pažnjom prate i one ozbiljnije stihove.
Poslao je za kraj razgovora iz Velike Hoče poruku svoj, deci da čitaju, da bogate svoj rečnik i da što jasnije iznose svoje mišnjenje pred odraslima i drugim vršnjacima.
„Poruka svoj deci, odavde iz Velike Hoče, upravo kao nastavak onoga što stalno govorim je da bogate svoj rečnik, da je čitanje način da nauče da što bolje i što jasnije iznose svoje misli pred odraslima i svojim vršnjacima. Poštujte svoj jezik, jer ako vi njega budete čuvali i on će vas čuvati kroz sve promene i vremena”, zaključio je Stevanović.
Posle druženja su pesnici posetili crkvu Svete Ane u čijem je dvorištu osnovna škola, kao i Muzej vina.
Direktor Osnovne škole, Marko Spasić se zahvalio pesnicima i istakao veliki značaj ovakvih poseta.
“Hvala Domu kulture Gračanica i pesnicima koji su došli da posete našu školu. Ovakve posete i druženja sa decom nam mnogo znače”, istakao je.
Književna radionica “Čuvam jezik, lepo pišem“, sedma po redu, je održana od 25. novembra do 02. decembra u Domu kulture, “Gračanica,,
Održana je pod pokroviteljstvom Kancelarije za Kosovo i Metohiju Vlade Republike Srbije, Ministarstva kulture Republike Srbije i opštine Gračanica.
Polaznici su bili učenici svih osnovnih škola u opštini „Gračanica“, koja imaju talenat za pisanje i koja vole književnost, a sa njima su radili predavači, istaknuti pesnik i izdavač Aca Vidić i dečji pesnik Branko Stevanović.
Cilj ove škole, je da se deci približi ljubav prema poeziji, čitanju i pisanju.




