Uskraćeni za porodicu

Valdete Osmani

Na Kosovu je ljudima u istopolnim vezama i dalje pravno zabranjeno da stupe u brak i zasnuju porodicu. Ali za žene kao što su Diella i Myrvete, a obe su u istopolnim vezama, uskraćivanje ovih prava, od strane države, nije situacija koju su više voljne da trpe.

Diella* je u vezi sa svojom verenicom već dve godine. Nakon srećnog zajedničkog života i zajedničkog odgajanja Diellinog osmogodišnjeg sina, donele su odluku da se uzmu 2020. godine.

„Za mene se sve promenilo u trenutku kada sam je srela,” kaže Diella. „Moj život se promenio. Ona je sada moj život.”

Međutim, brak između dve žene pitanje je koje nikada nije bilo u žiži na Kosovu: nijedan istopolni par nikada nije pokušao da sklopi bračnu zajednicu u zemlji do sada a Diella veruje da će ona i njena verenica biti prvi par koji će pokušati i osporiti zakon koji im to zabranjuje.

„Celog svog života sam se suočavala sa brojnim izazovima, tako da me ne brine ni to što ću osporiti ovaj zakon,” poručuje Diella. „Naši prijatelji će nas podržati u svemu ovome.”

Diella i njena verenica su odlučne da prošire svoju porodicu, i nadaju se da će moći da imaju i zajedničko dete. Ali zakon na Kosovu im ne samo uskraćuje mogućnost da podnesu zahtev da se venčaju, već istopolnim parovima ne omogućava pristup inseminaciji ili veštačkoj oplodnji, kao dvema najpopularnijim opcijama na raspolaganju lezbijskim parovima da zatrudne u medicinskom smislu.

Propisi: puni oprečnosti, puni praznina

Dobro je poznata debata o ravnopravnosti u braku na Kosovu: Ustav Kosova ostavlja prostora za zakonit brak dvoje ljudi istog pola, dok Zakon o porodici konkretno predviđa da je brak samo moguć između  „dve osobe različitog pola.”

Ova protivurečnost nikada nije rešena, uprkos godinama lobiranja samih aktivista i lokalnih i međunarodnih organizacija u korist njenog rešavanja. Među ovim aktivistima nalazi se Rina Kika, advokat za ljudska prava koja radi u Prištini, sa ekspertizom na polju prava zajednice LGBT+. Prema njenim rečima, jedini način borbe protiv ovog zakona jeste da istopolni parovi zapravo pokušaju i sklope brak.

„Par samo mora da podnese uobičajen zahtev za venčanje, kad mu se isti odbije, da izjavi na to žalbu svojoj opštini i da nakon toga prođe kroz pravni sistem,” objasnila je Kika. „Prvo osnovni sud, zatim Odeljenje za upravne poslove, zatim Apelacioni sud i eventualno, ako ništa drugo ne uspe, podnesak Ustavnom sudu.”

Prema Kiki, Ministarstvo pravde nije uspelo da izradi zakonodavstvo koje je uključivo i nediskriminatorno po osnovu seksualne orjentacije, uskraćujući istopolnim parovima njihovo pravo da zasnuju porodicu i da budu jednaki sa drugim ljudima po slovu zakona.

Vlada Kosova je imala priliku da ažurira zakon kada je objavila novi nacrt Građanskog zakonika septembra 2018. Ali umesto da iskoristi ovu priliku, Kika objašnjava, njene odredbe se dosledno i u nekoliko navrata upućuju na brak kao „zakonski registrovanu zajednicu dve osobe različitog pola,” i samo na prava „supruga i supruge.”

„Očigledno je da Ustav Kosova ne precizira pol, tako da spreči istopolne parove da se uzmu i zasnuju porodicu,” rekla je ona. „Nacrt Građanskog zakonika bi trebalo da se izmeni kako bi odgovarao obavezi Kosova da obezbedi ljudska prava svim svojim građanima i trebalo bi pravno da prizna istopolne parove.” 

Ovo međutim nije tako lako dostižno, kao što objašnjava Myrvete Bajrami. Aktivistkinja za prava LGBT+ zajednice i pravna stručnjakinja, Bajrami se preselila u Švedsku kako bi živela sa svojom istopolnom partnerkom i zasnovala porodicu. Prema njenim rečima, u četiri godine od kada je napustila Kosovo, nije ostvaren nikakav značajan napredak kada govorimo o poboljšanju roditeljskih prava za LGBT+ parove na Kosovu.

„Kosovo je puno praznina u svojim propisima,” rekla je Bajramijeva. „Na Kosovu sam bila direktno uključena u izmene Zakona o nediskriminaciji i Zakona o rodnoj ravnopravnosti. Ali sada, sa postepenim smanjivanjem prisustva međunarodnih organizacija, imamo sve manji broj advokata koji mogu izraditi zakone koji uzimaju u obzir ono što se desilo ranije, čime je teže obezbediti usklađenost zakona sa Ustavom.”

Zakon o nediskriminaciji je moćna alatka koja se može koristiti da se promeni način na koji su strukturirani drugi zakoni na Kosovu, istakla je Bajramijeva: zakon stvara pravni okvir za borbu protiv diskriminacije u svim oblastima javnog života i može se koristiti na sudu da se ospore zakoni koji omogućuju nejednako postupanje prema pojedincima, kao što je Zakon o porodici.

„Zakon o nediskriminaciji bi trebalo da bude jedan od najvažnijih zakona na Kosovu, ali nažalost ljudi konstantno zaboravljaju da može da odigra ovu ulogu,” istakla je Bajramijeva.

Gde je napredak moguć

Myrvete i Diella prepoznaju da ravnopravnost u braku zapravo nije jedina bitka koju treba biti: društvena tolerancija i odgovor na homofobičan govor mržnje i zločine iz mržnje bi uvek trebalo da bude u glavnom fokusu. Prema Bajramijevoj, bavljenje ovim pitanjima, pronalaženje parova koji žele da odgajaju svoju porodicu na Kosovu, i dalje je teško. „Nije lako otići i promeniti zakon o braku kada ne možete da nađete ljude koji ovde zapravo žele da se venčaju,” poručila je ona.

Međutim, Bajramijeva veruje da, da bi se ljudi promenili, prvo mora da se promeni zakon.

„Sa moje tačke gledišta, ovo su dve bitke koje se biju na dva različita mesta” objasnila je. „Pravni okvir nikada ne mora da čeka opšte stanovništvo i prihvatanje. Ljudi se menjaju jer se poboljšava njihova opšta svest ili zbog toga što im zakon kaže da ono što rade nije zakonito. Lakše je da razgovaraš sa jednim političarom i promeniš zakon nego da razgovaraš sa celim Kosovom i promeniš njihovo mišljenje.” 

Međutim, nijedna politička stranka na Kosovu nije nikada izričito izrazila podršku da se poboljšaju prava LGBT+ zajednice u svojim programima ili planovima upravljanja. Sa druge strane, skoro polovina svih kandidata koje je BIRN anketirao pre izbora održanih 6. oktobra izrazila je svoju podršku za istopolne brakove, sa 48 procenata onih koji su rekli da ih podržavaju.

Bajramijeva kaže da nije iznenađena ovim rezultatom. „Političari na Kosovu znaju da Ustav ne sprečava istopolne brakove, i zaista bi za njih izgledalo loše da se založe protiv njih,” rekla je ona. „Iskreno govoreći, ne zanimaju me mišljenja pojedinaca i ne zanima me da li me mrze, sve dok tokom obavljanja svog posla glasaju za ono što je ispravno.”

Kosovo je trenutno na sredini lestvice kada govorimo o zaštiti prava  LGBT+ zajednice u Evropi. Od 49 evropskih zemalja koje je propratila grupa za prava LGBT+ Rainbow Europe, Kosovo zauzima 28. mesto. Online pretnje, govor iz mržnje, uznemiravanje i fizičko nasilje izvršeno po osnovu seksualne orjentacije i dalje su učestali, ali na papiru, prava zajednice LGBT+ na Kosovu beleže uzlaznu putanju.

Aprila meseca su načinjene izmene u Krivičnom zakoniku Kosova koje su omogućile oštrije kažnjavanje zločina počinjenih po osnovu seksualne orjentacije ili rodnog identiteta žrtve, pružajući šire mere zaštite članovima zajednice LGBT+ koji su bili njihova meta.

Dok tolerancija javnosti prema zajednici LGBT+ može generalno biti mala, Diella veruje da ljudi mogu naučiti da budu tolerantni i prevazići predrasude u svojim ličnim životima. „Živimo zajedno već dve godine i nikada nam niko nije pretio niti nas je uvredio,” rekla je ona. „Sprva mi porodica nije verovala jer sam bila udata i imam dete, ali postepeno se stvari menjaju i nekako su me prihvatili.”

Međutim, Diella i njena verenica i dalje nisu dobrodošle da posete Diellinu porodicu a Bajramijeva veruje da je nužno razmišljati praktično i realno kada govorimo o promeni društvenog mentaliteta na Kosovu. „Ne mogu očekivati da se kosovski narod sam zanima za prava LGBT+. Većina ljudi se i dalje suočava sa siromaštvom i niskim nivoom obrazovanja, ljudi imaju puno poteškoća,” rekla je ona. „Ovo je razlog zašto se pravni okvir mora osporit,i bez obzira na to kakav je stav stanovništva.”

Diella se slaže da svrha osporavanja zakona nije da se promeni način razmišljanja ljudi o prihvatanju zajednice LGBT+, već priznanje da svako zaslužuje pravo da zasnuje porodicu.

„Ne nameravam da stanem pred ljude i da kažem ja sam gej i treba da me volite zbog toga!’,” kaže Diella. „Zamisao je da morate pustiti ljude da vole koga god hoće, a ne da se postavljaju zahtevi oko načina na koje bi trebalo voleti.”

Zasnivanje porodice

Bajramijeva objašnjava da  na Kosovu uopšte nisu pravno priznata prava svih onih istopolnih parova koji se nadaju da zasnuju svoju porodicu.

„Za sada, nemamo nikakva roditeljska ili reproduktivna prava. Deca mogu imati samo pojedinačne roditelje kada su u istopolnim odnosima, samohranu majku u ovom [Diellinom] slučaju, ili jednog roditelja,” objašnjava Bajramijeva. „Nadamo se da će se zakon promeniti i da će ubuduće drugi roditelj moći da usvoje dete.”

Istopolni parovi ne samo da nemaju pravo da usvoje dete, već nemaju ni pravo da žive zajedno, čime bi svaki partner bio zakonom zaštićen kada govorimo o pitanjima nasledstva i svojine, a medicinski potpomognuto začeće bilo samohranih roditelja ili parova nije priznato zakonom.

To ne znači da nema praznina u zakonu za parove koji žele da zasnuju porodicu, kaže Bajramijeva.

„Potpomognuta inseminacija i IVF

[vantelesna oplodnja]

opcije su koje se u stvarnosti ne nude na Kosovu. Koliko znam, sada je mnogo lakše ukoliko ljudi ovo odrade u Skoplju,” objašnjavajući da klinika u Skoplju nudi inseminaciju, dobijanjem sperme za ove postupke iz Evropske banke sperme, donatorske organizacije koja izvozi spermu u više od 60 zemalja kako bi se ženama i parovima pružila prilika da zasnuju svoju porodicu. „Cene su pristupačne a Severna Makedonija koristi Evropsku banku sperme, što ne možete učiniti na Kosovu.”

Ova praznina znači da ljudi kao Diella imaju priliku da zasnuju svoju porodicu a da ne moraju da se odsele u Švedsku ili druge zemlje gde su im reproduktivna prava zagarantovana. Bajramijeva kaže da zakon mora da se ospori na različite načine, kako bi se poboljšali životi porodica sa roditeljima istog pola.

„Treba nam više individualnih slučajeva kako bismo na različite načine osporili zakon. Ne možemo samo lobirati iznova i iznova govoreći ‘Želimo ravnopravnost u sklapanju brakova! Želimo ravnopravnost u sklapanju brakova!’” rekla je ona. „Kao prvi korak, neko bi mogao da pokuša da registruje dete na Kosovu koje ima kosovske roditelje, ali je rođeno u inostranstvu. Kosovo je na isti način priznavalo decu stranih istopolnih parova, koji rade za UN. Ne postoji nikakav zakon ili administrativno uputstvo koji ovo uređuje a kada zakona nema, šansa za uspehom je mnogo veća. Upravo to treba osporiti.”

Bajrami je uverena da bavljenje manjim preprekama poput ove predstavlja najdelotvorniji način da se započne postepena promena ka osporavanju većih diskriminatornih i kontradiktornih zakona i pozitivno je to što će rezultat biti povoljan po zajednicu LGBT+.

„Nikada nisam videla da je neka zemlja toliko okrenuta ka promenama kao što je to slučaj sa Kosovom i da se menja toliko brzo kao Kosovo,” rekla je ona. „Čak i ako se osvrnemo na pravni okvir, ovakav kakav je, ne mogu se ljutiti. Kosovo je nova zemlja, i naravno da prolazi kroz ovakve promene.”

*Ime Diella je promenjeno zarad anonimnosti.

Eve-anne Travers doprinela je izradi ovog članka.

Ova publikacija je izrađena uz pomoć Evropske unije. Valdete Osmani ima isključivu odgovornost za sadržinu ove publikacije i ona ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije, BIRN-a ili UNK-a.”