Belo Polje nadomak Peći nekada je vrvelo od života, danas je situacija drugačija. Sve je manje naroda i to preostale Srbe iz ovog sela najviše muči. Ipak oni koji su se vratili istrajni su u svojoj nameri da ovde i ostanu.
Iako su ‘99. morali da napuste svoja ognjišta, nekolicina Srba se 2004. ponovo vratila u Belo Polje. Spasoje Pavlović je jedan od njih, ovde živi sa suprugom i troje dece. Ekipa RTK2 zatekla ih je u pripremanju zimnice,prenosi Radio Kontakt Plus.
„Nikome nije lako, ni nama, ni Albancima, ali da se živi mora… Najteže je ovde u selu što nema dovoljno ljudi, jedino moje troje dece su ovde maloletni. Idu u školu, hvala Bogu počela je, da se deca malo druže međusobno… Hvala Bogu, ja radim u KFOR-u 20 godina, mogu da steknem za moju familiju, supruga ne radi, ima svoju obavezu oko dece“, rekao je Pavlović.
Imanja zarasla u korov i porušene kuće ostale su da svedoče o nekom prošlom vremenu. Srbi se rado prisećaju perioda pre rata, kada su svi bili „kao jedan“.
„Godine 1999. je bilo 300 kuća, a danas možeš da ih izbrojiš na prste 21-22 porodice, a možda ni toliko nema“, rekao je on.
„Bilo je mnogo naroda, imalo je dosta učenika, jedan razred je imao po 30 učenika, imali smo školu do četvrtog razreda i svaki razred po 30 učenika i više je bilo, sad nema ništa… Nema ljudi, stari su pomrli, mladi neće da se vrate, mi smo tu srednja generacija“, kaže Vinko Miljković.
Meštani kao jedan od problema navode nedostatak ulične rasvete.
„KEDS nije uradio ništa što se tiče osvetljenja, ja krećem u pola šest do baze, a noć je, ima pasa, ima svega“, navodi Spasoje Pavlović.
Kažu da je bezbednosna situacija zadovoljavajuća.
„Niko nas ne dira, komuniciramo jedni sa drugima, odemo do pijace, do grada, sve je u najboljem redu“, kaže Miljković .
Za praznik Vavedenje Presvete Bogorodice i treći dan Vaskrsa kada se obeležavaju litije, u Belom Polju se okupi veći broj raseljenih Srba.