Na Dan zaljubljenih, organizacija za zaštitu prirode WWF Adria je pokrenula regionalnu kampanju „Voleti ili izgubiti“, kojom je označila 2022. kao ključnu godinu za iskazivanje naše ljubavi prema prirodi, od koje zavisi čitavo čovečanstvo.
U nastavku misije zaštite divljači i izgradnje budućnosti u kojoj ljudi žive u skladu sa prirodom, kampanja WWF Adria predstavlja delove Zapadnog Balkana bez kojih bi region bio potpuno drugačiji:
Reke Mura, Drava i Dunav u svom toku kroz pet zemalja čine zeleni pojas dug 700 kilometara koji je UNESCO proglasio rezervatom biosfere. Zbog mozaika jedinstvenih staništa i obilja retkih i ugroženih vrsta naziva se Evropskim Amazonom. Reč je o pravom primeru suživota čoveka i prirode jer je dom gotovo milion ljudi, ali i najveće populacije orla belorepana u Evropi, kao i mnogih ugroženih vrsta poput male čigre, crne rode, dabra, vidre i riba poput kečige.
Staromodan način upravljanja rekama, skraćivanje vodotoka, vađenje šljunka i peska iz korita reka, kao i projekti izgradnje hidroelektrana, stalna su pretnja Evropskom Amazonu.
Jadransko more je žarište bioraznovrsnosti sa velikim brojem ugroženih i ranjivih vrsta. Odličan primer tog bogatstva je Lastovo – najudaljenije naseljeno ostrvo i najmlađi morski park prirode u Hrvatskoj. Lastovsko ostrvo je dom jastozima, kornjačama, delfinima, odmorište mnogim pticama selicama i gnezdilište retkim pticama kao što je sredozemni galeb. A to je samo jedno od više od hiljadu ostrva na Jadranu! Osim predivnim biljnim i životinjskim vrstama, Jadran je dom i mnogim priobalnim zajednicama i generacijama ribara.
U Sredozemlju je u poslednjih 50 godina izgubljena gotovo polovina morskih sisara i trećina ukupne količine ribe, a izumiranje preti i morskim pticama. Od toga su najveći gubici zabeleženi u Jadranu.
U tami krškog podzemlja, svoj dom nalaze brojne retke i jedinstvene životinjske vrste, a na području Dinarida ih je toliko da je dinarski krš potvrđen kao područje najveće biološke raznovrsnosti pećinske faune u svetu! Od Udina u Italiji do Skadarskog jezera u Crnoj Gori, Dinarski krš je dom prirodnim atrakcijama kao što su nacionalni parkovi Triglav, Krka ili Prokletije, pećine poput Grabovače, Vjetrenice ili Postojnske jame, polja poput Livanjskog polja.
Krško podzemlje je najnepristupačnije i najosetljivije područje divljine na svetu! Vrlo krhka staništa i ugrožene vrste su pod pritiskom negativnih promena u životnoj sredni. Naseljena područja izložena su zagađenjem komunalnog otpada, kanalizacije i industrijskih materija. Najveće negativne posledice nastaju od hidrotehničkih zahvata i melioracija, kojima se isušuju velika podzemna područja ili se u opasnoj meri fragmentišu staništa.
Više od polovine svih kopnenih vrsta nalaze svoj dom u šumama. One u sebi nose bogatu raznovrsnost života koja održava funkcionisanje mnogih naših najvažnijih prirodnih sistema – od održavanja klime stabilnom do regulisanja snabdevanja vodom i poboljšanja njenog kvaliteta. Naš region je ispunjen prekrasnim šumama, među kojima se ističe Perućica u Nacionalnom parku Sutjeska, jedna od poslednjih očuvanih evropskih prašuma. Tu je i Pančićeva omorika, simbol Nacionalnog parka Tara, endemska vrsta šuma Srbije i Bosne i Hercegovine.
Ljudske aktivnosti su već dovele do gubitka oko 40% svetskih šuma. Godišnje izgubimo oko 10 miliona hektara šuma. Kako bismo to sprečili, neophodno je da zaustavimo krčenja šuma i da njima upravljamo na održiv način. Ilegalna i neodrživa seča, poljoprivreda, lov, šumski požari, štetočine i bolesti su pretnja opstanku mnogih vrsta, a ujedno podstiču i klimatske promene, ugrožavaju egzistenciju ljudi i potkopavaju vitalne usluge koje pružaju šume.
Močvare, bare, tresetišta, reke i jezera su prirodna rešenja za mnoge ekološke probleme. Iako čine samo 3% površine Zemlje, upijaju dvaput više ugljenika nego sve svetske šume zajedno! Tokom jakih padavina zadržavaju višak vode, sprečavajući poplave, dok njihova vegetacija filtrira zagađenje. Uz sve to, vlažna staništa su presudna i za očuvanje biološke raznovrsnosti i opstanak mnogih divljih vrsta – poput orla belorepana, najveće ptice grabljivice u Dunavskom slivu.
Tokom proteklih 45 godina nestala je jedna trećina vlažnih staništa, a njihov ubrzani gubitak i uništavanje znatno doprinose globalnom zagrevanju. Region Zapadnog Balkana je bogat ovim ekosistemima, kao što su: specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje ili Obedska bara u Srbiji, parkovi prirode Kopački rit i Lonjsko polje u Hrvatskoj, Park prirode Hutovo blato u Bosni i Hercegovini ili Murska šuma u Sloveniji. Ulaganje u obnovu i zaštitu vlažnih staništa može da doprinese i prirodi i ljudima.
Zaštićena područja čuvaju jedinstvene, vredne, ali i krhke primere našeg prirodnog bogatstva. Pitanje je kako bi izgledala zapanjujuća priroda Đerdapa, Durmitora ili Lovćena, fantastični vrhovi Mavrova ili Šar planine, istorijom isklesane Sutjeska i Neretva, veličanstvena Una ili Plitvička jezera, da nisu pod zaštitom. U našem regionu zaštićena područja čine oko osam odsto ukupne teritorije i dom su mnogim divljim vrstama, staništima i kulturnim i istorijskim spomenicima koje moramo da sačuvamo.
Neadekvatan politički okvir omogućava neprimerene aktivnosti poput prekomernog komercijalnog šumarstva, lova, masovnog turizma i gradnje neodržive infrastrukture. Slabo budžetsko finansiranje ostavlja malo prostora za aktivnosti zaštite prirode, što dovodi do nedostatka kvalifikovanog osoblja i neadekvatnog nadzora. To su veliki problemi za budućnost zaštićenih područja kako bismo istinski zaštitili naše prirodno bogatstvo koje koristi svim ljudima, a naročito kroz održivi socio-ekonomski razvoj i lokalnim zajednicama.
Prirodi je potrebna naša ljubav. Voleti ili izgubiti? Izbor je na nama.