„Kosovo je naše biće, naše disanje, naš vid, Kosovo – to smo mi. Pa ne mislite li valjda da ćemo svakog dana kada se probudimo da vas obaveštavamo – da, mi zaista dišemo, da, mi zaista gledamo, da, mi zaista živimo prirodno, da, mi smo ono što jesmo?“; „Neko se pita zašto crkva u ove veliko-posne dane i u teška vremna poziva na molivu za KiM… Gde je molitva tu je dejstvo i sila i moć Božja“ – poručio je večeras, između ostalog, patrijarh Porfirije nakon molebana u hramu Svetog Save u Beogradu.
„Crkva nikada nije odstupala od KiM i nikada nije napustila KiM i ne samo što nije odstupala, nego ni u kom smislu nije ostavljala narod i svetinje, sela i gradove, sve ono što Kosovo kao biser jeste – nikada, pa ni sada“ – kazao je srpski patrijarh.
„Crkva je na KiM i sada i uvek će biti. Znamo da to gospod hoće. Crkva je tamo ne naprosto u mislima iz udobnih kabineta i komfornih salona, ne u praznim i histeričnim rečima koje najčešće samo zvone, nego delom. Ona je tamo onim što ona jeste, ona je tamo sobom i crkva je kroz vekove čuvala kosovski duh i nosila ga sobom gde god da je crkva u našem narodu i širila ga. Crkva je Kosovo donela u sve naše gradove, u svaki kutak, u svaki pedalj prostora i zemlje gde mi živimo“ – dodao je.
„Mi nemamo ništa protiv da brigu o svetoj srpskoj zemlji, o KiM, svako organizuje na svoj način, na različite načine i na drugi način u odnosu na to kako mi organizujemo sebe i projavljujemo svoj način. Nemamo ništa protiv toga da svako organizuje sebe na drugom mestu izvan hrama, ali crkva ne može pristati da se bez nje izvan hrama kao najvažnijeg doma molitve neko oblači u njeno ime, da koristi njeno ime i njeno dostojanstvo, bez obzira o kojoj se vrsti organizovanja ili kojoj vrsti organizacije se radi ili bez obzira koliko naziv bilo kojeg eventualnog organizovanja ili organizacija može da lepo zvuči i bez obzira na to što zaista može imati istinske, časne, ispravne ciljeve, jer mi znamo šta je crvka i znamo ko smo mi i znamo šta je hram i znamo šta je moltiva. Ali iza raznih organizovanja, ako hoćete organizacija, često ne znamo ko je, ali često ne znamo čak i ako one ne znaju da li može biti neko nevidljiv ko i njih upotrebljava u neke druge svrhe koje nisu u skladu sa konačnim i krajnjim ciljem koji sebi postavlja crkva. U tom smislu mi moramo voditi računa kao crkva, zbog odgovornosti na koju nas je Gospod pozvao da budemo oprezni i da ne dozvolimo sebi da na bilo koji način budemo upotrebljeni, ponavljamo čak i onda kada neko može biti ima dobre i najčistije namere“.
Srpska crkva zajedno sa vernicima odlično zna posebnu važnost „kosovsko-metohijske srpske teritorije, samog srca naše otadžbine“ – naveo je srpski patrijarh takođe:
„Niko ne treba crkvu da uči, da joj objašnjava šta je Kosovo i kako crkva treba da postupa na Kosovu i oko Kosova, ali niti iko dobronameran može da zapita šta crkva misli o Kosovu, zašto se crkva o Kosovu ne oglašava. Pored onih, moramo iskreno reći, dobronamernih koji ipak iz raznih razloga samo biće, poslanje i misiju crkve naprosto ne razumeju ili bi pak hteli da je po svojoj slici i prilici kroje, najinteresantniji su nam ipak koji takva ptianja postavljaju, i oprostićete mi što ću iskreno reći, a crkvu iz dubine duše preziru. Oni kojima se i kosa na glavi diže kad crkvu, hram i na fotografiji vide, kad se oni pitaju zašto crkva ćuti, nama je to najblaže rečeno – zanimljivo, ali nemamo nikakvu potrebu da im bilo šta odgovaramo osim onoga što je naša najdublja hrišćanska dužnost – da se molimo Gospodu da bude milostiv i njima kao i nama, da prosvetli srca i njihova i naša i da im otvori um i to moramo uvek činiti, i činimo“.
„Takvi bi iz samo njima znanih razloga da u ovim teškim vremenima za nas i naš narod, a naročito na KiM još više među nama seju smutnju i haos, hteli bi da među nama bude što više nesporazuma, razdora, svađa, hteli bi da jedni druge prozivamo, da niko ne pokaže ni elementarnu meru smirenja, makar u dane svete, velike četrdesetice, pa bi i crkvu da upregnu da im bude, oprostite na izrazu, u njihovom programu besplatni izvođač radova, da im izvodi radove u njihovom licemernom i ne dobronamernom naumu“.
„A što se KiM tiče, mi dobro znamo da je mnogima među njima do Kosova stalo isto onoliko koliko i do lanjskog snega. Naša crkva, ta ista crkva, naša sveta pravoslavna crkva se uvek i neumorno, ne samo oglašavala o KiM, nego i neumoljivo, neprestano svedočila i tvorila istinu o Kosovu. I to što je u prošlosti uvek činila, činiće i u budućnosti uvek. Dakle, crvka, mi pravoslavni Srbi, sa KiM živimo, Kosovo je naše biće, naše disanje, naš vid, Kosovo – to smo mi. Pa ne mislite li valjda da ćemo svakog dana kada se probudimo da vas obaveštavamo – da mi zaista dišemo, da mi zaista gledamo, da mi zaista živimo prirodno, da mi smo ono što jesmo?“.
„Naravno da je jednostavno najlakše na rečima i u večno ostrašćenoj atmosferi oslobađati Kosovo i mešati svoje želje i ne jednostavnu realnost koja najpre svakodnevno pritiska našu braću i sestre, naše sunarodnike sa KiM, ne vodeći računa o svim aspektima izuzetno teške i komplikovane opšte globalne situacije“ – dodao je.
Srpski patrijarh se osvrnuo i na to zašto se služe molebani za KiM.
„Neko se pita zašto crkva u ove veliko posne dane i u teška vremna poziva na molivu za KiM?“. „Molitva je naše najjače duhovno oružje, ona je spasonosni mač sa Hristove dečanske freske, samo oni koji u Boga ne veruju, oni snagu i realnu pomoć u borbi sa svakim iskušenjem, bilo da je reč o sopstvenim gresima, bilo da je reč o zlu i neprijateljstvu koje na nas nasrće spolja – ne razumeju. Gde je molitva tu je dejstvo i sila i moć Božja“ – naveo je patrijarh Porfirije.
„Zato pre svega mi znamo da je Bog u molitvi prisutan i zato znamo da je ishod pobeda istine neminovan“ – dodao je.
„Crkva nikada nije bila niti može biti niti će ikad biti faktor razdora i sukoba nego izvor i temelj jedinstva i razumevanja, prostor jedinstva i razumevanja, ona je po svojoj prirodi i suštini tu da teši, da u svim okolnostima svakom bude kompas, orijentir, a nikako da stvara pa čak i da doprinosi razdorima“.
„Potrebni smo jedni drugima i zato crkva čini sve da ne daj Bože Srbi ustaju protiv Srba“ – zaključio je srpski patrijarh.