Tendencioznost, pristrasnost, selektivnost, kod nas postoji u medijima uvek taj pokušaj da se nekako događaj prikaže iz samo jednog ugla i da se ovde konkretno u našem kontekstu stvara amonizitet među etničkim grupama, poručio je politikolog Ognjen Gogić.
U trećoj epizodi podkasta Bla bla kafea politikolog Ognjen Gogić govorio je o plasiranju propagande u medijima. On smatra da kada je u pitanju propaganda, uvek postoji određena korist, koja može biti ili ekonomske ili političke prirode.
„Propaganda nije sama po sebi negativna, ali to je generalno jedna strategija pristupu komunikaciji koji ima za cilj da oblikuje svest onih koji tu poruku primaju na određeni način. Da kada na neki način formira mišljenje, percepciju, osećanje, kod određenog subjekta kojem je propaganda namenjena o nekoj pojavi. I sad mi tu, da budemo konkretni, najčešće mislimo na propagandu u politici koja je verovatno najopasnija u smislu da političke stranke namerno iskrivljuju neke događaje, namerno selektivno prikazuju, interpretiraju neki proces da bi na taj način kod birača stvorili određeno mišljenje koje njima pogoduje, odnosno da bi kod birača stvorili uverenje da je ta stranka zapravo ispravna i da su drugi na nekom pogrešnom putu“, rekao je Gogić.
Prema njegovim rečima kada je o Kosovu reč, ali i drugim oblastima gde postoje etnički sukobi treba biti manje tolerantan, te da ne može svaki oblik propagande da bude legitiman i prihvatljiv.
„Zato što su uostalom i ratovi počeli propagandom. Etnički sukob se zasniva na propagandi, kada vam vaši lideri etničke zajednice predstavljaju drugu u negativnom svetlu, kao opasnu ili ne znam, kao nižu rasu. Možemo sada ići i kroz istoriju i kroz prostor i kroz vreme, ali u tom smislu je propaganda veoma opasna“, dodao je on.
Podsetio je na najavu televizijskih reklama, video-audio formu pod nazivom ’EPP’, koja se ranije koristila za oglašavanje proizvoda ili usluga.
„I ta skraćenica šta ona znači? Ekonomsko propagandni program. Znači da se propaganda u tom kontekstu sasvim legitimno koristila kao reč. Nije imala nužno negativnu konotaciju. Dakle, reklama jeste propaganda koja može da se koristi i u reklamne svrhe, u ekonomske svrhe. EPP program“, naveo je Gogić.
Govoreći o uticaju društvenih mreža, Gogić smatra da se za njih veže jedna industrija, političko-obaveštajni kompleks od koga neko profitira, kako bi usmerio pažnju na duže korišćenje istih.
„Treba uvek imati u vidu da kad god je nešto veliko neko uvek iz toga profitira ili finansijski ili politički. E to je recimo za društvene mreže. Počev od toga kako su te notifikacije, to su već poznate stvari, ali da kažemo programirane da vas one po zvuku asociraju na one rulet mašine u kladionicama da biste vi imali osećaj nešto sam dobio i da vam dam onu malu dozu dopamina. Počev od toga, a preko toga kako mediji i političari koriste društvene mreže, šta plasiraju na te društvene mreže, sve je to usmereno ka tome da krade vašu pažnju, a to se najbolje postiže time tako što se konstatno stvara osećaj urgentnosti, da je nešto hitno, da je nešto dramatično i da vi pod hitno morate da odete da vidite šta se dešava ili da kliknete taj neki naslov“, zaključio je Gogić.