„Nije bilo lako, ali sam za godinu dana naučila jezik i bilo mi je lakše. Nije uvek lako, ali hvala Bogu, lepo živimo“, kaže Violeta, naglašavajući da je najvažnije što se sa suprugom dobro slažu i međusobno se razumeju.
Njihova deca pohađaju školu u Goraždevcu, koja je udaljena desetak kilometara od doma Pavlovića. Violeta se već šest godina suočava sa izazovima prevoza dece, jer ih mora voziti svaki dan, uključujući i dane kada ćerka ide na folklor.
„Već šest godina svakodnevno vozim decu“, kaže ona.
Život u povratničkoj sredini nije uvek lak, jer nije lako pronaći posao. Suprug Violete, koji je ranije radio u bazi KFOR-a, sada zbog bolesti ne može da radi, pa je Violeta preuzela odgovornost za izdržavanje porodice.
„Pre je muž radio u bazi KFOR-a, ali sada zbog bolesti više ne može. Ja sada radim i živimo samo od te plate. Od naših institucija nemamo ništa“, objašnjava ona.
Kada je u pitanju zdravstvo, Violeta ističe da jedina zdravstvena ustanova koja im je na raspolaganju nalazi se u Goraždevcu, pa je često u situaciji da mora rano da vodi decu na lekarske preglede. Pored toga, briga o domaćinstvu i porodici zahteva mnogo vremena, pa Violeta priznaje da nema mnogo slobodnog vremena.
Violeta je zahvalna na podršci koju dobijaju od Manastira Visoki Dečani, koji im često pomaže u teškim trenucima.
„Jedino možemo da se zahvalimo Visokim Dečanima, koji nam stvarno mnogo pomažu. Oni su nam dali podršku i sve je bolje zahvaljujući njima“, ističe Violeta.
U svakodnevnom životu, Violeta se brine o deci, vodi ih u školu, pomaže im sa školskim obavezama i obavlja sve poslove u kući. Iako se suočava sa mnogim izazovima, njena posvećenost porodici i želja da deci pruži najbolje moguće uslove za život su najvažniji motivi.
„Za decu želim najbolje, ali naše mogućnosti nisu velike. Trudimo se, to je najvažnije“, zaključuje Violeta Pavlović.