“Jezik mržnje koji koriste političari je veliki problem. Potrebna reakcija”

Sa Foruma budućnosti u Kosovskoj Mitrovici (Foto: Kim)

Pitanje bezbednosti za srpsku zajednicu na Kosovu i posle dve decenije od zaršetka oružanih sukoba predstavlja prioritet. Zašto je to tako, možda najbolje potvrđuje činjenica da je u periodu od pre dve godine na Kosovu zabeleženo blizu 200 incidenata, a samo od početka 2022. je registrovano blizu 30. Ovo su podaci do kojih je došla NVO Aktiv iz Kosovske Mitrovice. Do većine Albanaca na Kosovu ove informacije uopšte ne dopiru, kaže Bekim Bljakaj iz kosovskog Fonda za humanitarno pravo.

Etničke tenzije na Kosovu postoje uprokos protoku vremena. Najčešće ih podstiču političari svojim zapaljivim izjavama usmerenim ka Srbiji i srpskom narodu, složili su se učesnici konferencije „Prošlost, sadašnjost, Forum budućnosti“ održanoj u Kosovskoj Mitrovici u organizaciji NVO Aktiv.

Sukobi, poput onih na severu u oktobru mesecu prošle godine, dodatno podstiču nepoverenje između dva naroda, kao i u insititucije. Zato su upravo političari najodgovorniji.

„Podstiču da se pravi tenzija, podstiču na dalje incidente, da se situacija ne smiruje nego još više poliva benzin na vatru. Tako da je ovde situacija vrlo loša, da se ne lažemo. Kako politički tako i bezbednosno. Neko ko dođe pa kaže – „Šta vama fali, ovde je sve normalno. Ne plaćate struju, ne plaćate vodu, đubre. Super vam je. Šta fali vama?“. – Pa dođite da živite ovde, da vidite kako je kad dođe ne samo Rosu. Mi svakoga dana imamo incidente, neki napad na nekoga… Tako da nijedna politička elita, ni u Beogradu, ni u Prištini ne radi da se smire strasti“, kaže Dušan direktor Centra za zastupanje demokratske inicijative (ACDC) Dušan Radaković.

„Jezik mržnje koji koriste političari je veliki problem“, smatra direktor Fonda za humanitarno pravo na Kosovu Bekim Bljakaj.

“Ne mogu da razumem zašto političke elilte nemaju volju da reše ovaj politički problem i da reše svakodnevne probleme svojih građana. Mir nije zagarantovan i mi to danas možemo da vidimo u Ukrajini. Dakle, ljudi su živeli u miru i posle nekoliko dana taj mir je narušen“, kaže Bljakaj.

„Da bi se izgradio mir treba da se ulaže mnogo u svi društvenim aspektima. Treba prihvatimo šta se dogodilo u prošlosti, da prihvatimo ove incidente koji su se dogodili a ne da ih osporavamo, nego da pokušamo da donesemo pravdu za žrtve“, ističe on.

Sa Bljakajem se slaže i Aferdita Šehu iz Community Bilding Mitrovica (CBM).

„Predstavnici Beograda i Prištine uvek govore visokim tonovima, preteći, i to utiče na stanovništvo. Ja to pratim i uvek sam u nekom strahu da će se nešto dogoditi u Mitrovici kada oni prete jedni drugima. To ne samo da ne približava građane već ih deli još više“, kaže ona.

Posebno zabrinjava da na zapaljive izjave političara, ali i kampanju koja se vodi protiv srpskih proizvoda, te spota koji srpsku zajednicu predstavlj kao zločince ne nailazi na kritiku novinarskog udruženja, niti predstavnika institucija, kaže Igor Marković viši istraživač i projektni menadžer NVO Aktiv.

„Nedostaje ta institucionalna reakcija, jer kada bi se jednom desila institucionalna reakcija došlo bi makar do delimičnog poverenja među ljudima u institucijama i onda kada bi se takvi ljudi kaznili (oni koji šire mržnju), jer prosto postoje zakoni koji kažu da se ugrožavanje javnog interesa kažnjava, to se više neće ponavljati“, smatra Igor Marković.

Dušan Radaković naglašava da predsednica Kosova Vjosa Osmani prednjači u zapaljivoj retorici.

„Meni je par ekselans primer svega predsednica Kosova koja svakog dana ima izjave da je genocidni srpski narod, genocidni Srbi. Ona je predsednik svih građana. Nije predsednik samo Albanaca. Ja jednu izjavu od dana kada je postala predsednik nisam čuo da je pozitivno rekla nešto o sprskoj zajednici, sem da je genocidna tvorevina, da smo genocidan narod, da smo ubijali“, kaže Radaković.

Sa druge strane, Bekim Bljakaj iz Fonda za humanitarno pravo ističe da političari na Kosovu priču o genocidu i najavu tužbe protiv Srbije koriste isključivo za dnevnu politiku.

“Do sada nismo videli nikakve konkretne radnje vlade ili bilo koje institucije koja je počela da sakuplja dokaze za genocid. Jedno načelo koje mi imamo je da se ne koristi jezik mržnje i kad govorimo o prošlosti da ostanemo verni činjenicama. Mi ne znamo da li to može da se nazove genocid ono što se desilo ili ne dok sud ne potvrdi i nije doneo presudu da se desio genocid onda ne smemo koristi taj termin“, kaže Bljakaj.

Istovremeno, negiranje zločina i nerešena sudbina nestalih dodatno utiču na to da Srbi i Albnaci ne mire.

„Albanci misle da su samo Srbi počinili zločine, dok sa druge strane Srbi misle da su samo Albanci počinili zločine, a u stvari je sa obe strane bilo žrtava. Zločini su se dogodili i samo neko treba da snosi odgovornost“, kaže Aferdita Šehu.

Igro Marković veruje da do potpunog pomirenja između Srba i Albanaca na Kosovu može doći samo uz potpunu primenu tranzicione pravde. Nažalost, kako ističe, time se bave samo predstavnici civilnog društva.