Velika Hoča: Turnir u znak sećanja na Aleksandra Micića, Miroslava Micića i Dejana Večevića

Memorijalni turnir (Foto: Radio Goraždevac)

Pomenom ispred crkve Svete Ane koji je služio paroh velikohočanski jerej Milan Stojković, u petak, 17. juna meštani Velike Hoče i Orahovca su se setili trojice Velikohočana postradalih 1998. i 1999. godine: Aleksandra Micića, Miroslava Micića i Dejana Večevića.

U znak sećanja na trojicu svojih srodnika porodice i prijatelji su došli na ideju da organizuju memorijalni turnir.

Ideju su finansijski podržali Privremeni organ opštine Orahovac i Kancelarija za Kosovo i Metohiju.

Aleksandar Micić, predsednik PO opštine Orahovac, je kazao da će ovakav vid sećanja postati tradicija.

“Želimo da se i na ovaj način setimo na stradale naše meštane. Sećamo se da je Aleksandar bio prva žrtva u našoj opštini, poginuo je 12. maja 1998. godine, Miroslav je ubijen na prvoj liniji odbrane sela 27.maja 1999., a Dejan je poginuo u napadu NATO bombi na Planeji 1. juna 1999.godine. Drago mi je što je sin od Aleksandra Micića došao prvi put u Veliku Hoču i nadam se da će ponovo dolaziti, a žao mi je što sinovi Miroslava Micića nisu mogli da budu sa nama, ali su podržali ideju i obećali da će biti sledeći put kad se usaglasimo oko datuma”, dodaje on.

Memorijalni turnir (Foto: Radio Goraždevac)

Na turniru je učestvovalo šest ekipa. Dve ekipe su činila deca školskog uzrasta i ona su odigrala revijalnu utakmicu a četiri ekipe su činili omladinci i veterani i to tri ekipe iz Velike Hoče i jedna iz Orahovca.

Pomenu i turniru su takođe prisustvovali roditelji Dejana Večevića kao i njegova braća sa porodicama.

Supruga poginulog Aleksandra Micića je prvi put u Veliku Hoču dovela svog sina koji je rođen po očevoj pogibiji i kojem je nadenula očevo ime.

Ona se zahvalila svima koji su došli na ideju i organizovali turnir i rekla da sve ovo iznova stvara rane, ali da joj je drago da se ljudi sećaju njenog supruga i njegove žrtve.

“Bila sam u petom mesecu trudnoće kada je moj suprug poginuo. Imala sam već ćerku Tamaru, a sinu kojeg sam rodila posle Aleksandrove pogibije dala sam očevo ime. 1999. godine sam podigla spomenik Aleksandru na grobu, i sa decom i deverovom porodicom sa odlaskom naše vojske i policije sa Kosova i Metohije otišla sam iz Velike Hoče. Moj sin Aleksandar je prvi put došao ovde, posetili smo zajedno grob i podigli zastavu da se vijori na jarbolu iznad spomenika. Teško je jer sam izgubila supruga rano, ali imala sam veliku pomoć od MUP-a Srbije i Udruženja poginulih boraca. Posle Aleksandrove pogibije stipendirali su mi decu, pomogli da kupim stan… Pomogli su nam mnogo ali Aleksandra niko nije mogao da mi vrati”, izjavila je Vesna Micić, supruga Aleksanda Micića, koja sa decom od 1999. godine živi u Kruševcu.

Na turniru je učestvovao i Bojan Dimić koji živi u Ženevi. Pomoćni je trener Švajcarskog superligaša FK ,, Servete,, ali kad god može dođe i organizuje druženje sa svojim prijateljima iz Velike Hoče u kojoj su rođeni njegovi roditelji.