U Dečanima su članovi NVO „Pandurica“ prisustvovali večernjoj službi i nedeljnoj liturgiji, a sa ocem Isaijom, monahom dečanskim zaduženim za humanitarne aktivnosti, obišli su pet porodica u selima Dren i Vukejevići u opštini Zubin potok.
Članovi organizacije su posetili još neka mesta, a u Orahovcu, koji je jedna od obaveznih destinacija, smo razgovarali sa sekretarom udruženja Nikolom Cicmilom. Nikola je i jedan od osnivača udruženja, pa je od osnivanja više puta dolazio u Orahovac.
“Mi ne bi mogli dolaziti na Kosovo i Metohiju da vi nijeste tu, da imamo kod koga da dođemo.U Orahovcu je poseban osjećaj. Ja se u Orahovcu osećam kao na svojoj đedovini, imam toliku slobodu i nekako mi je priraslo srcu, ne samo meni nego i svim ljudima koji sarađuju sa našim udruženjem” započeo je Cicmil razgovor i nastavio.
“Više godina dolazimo i pravimo neke akcije, ovaj put je bio povod naša akcija Martovsko sjećanje koju smo organizovali u saradnji sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom i Eparhijom budimljansko nikšićkom, a povodom 20 godina od pogroma na Kosovu i Metohiji i povodom 25 godina od bombardovanja . Mi smo prodajom značke – božura, koji je koštao pet evra skupili skoro 29 000 evra”., kazao je Cicmil.
Taj novac su deneli u manastir Visoke Dečane i zajedno sa dečanskim monasima, konkretno sa ocem Isaijom koji je po poslušanju zadužen da se bavi humanitarnim radom, organizovali da ljudima od toga novca pomogneu kako kaže “raznim nekim stvarima kao što su kupovina stoke, obnova stambenih objekata, kupovina mehanizacije za poljoprivredu, drva za ogrijev i tako dalje. Jedna polovina novca je utrošena, a druga polovina će biti upotrebljena u narednom periodu po potrebi, jer su na terenu ljudi koji će videti kome ostala pomoć da se uputi”.
Kao što smo već istakli, oni su posetili sela u okolini Zubinog Potoka, iznad Gazivoda gde su obišli pet porodica kojima je pomoć ranije dostavljena.
“Juče smo bili u selima oko Zubinog potoka u Vukojevićima, iznad Gazivoda i Drijenu da obiđemo pet porodica koje su već dobile tu pomoć. Za nas je to bilo jedno fenomenalno iskustvo. Malo smo se družili sa tim ljudima i mnogo smo zadovoljni više sa posjetom, nego sa stvarima koje su dobili, jer ti ljudi su nam rekli ,,nama niko ne dolazi i kad nam neko dođe iz daleke Crne Gore srce nam je veliko,, i to se osjetilo samim odnosom sa njima, razgovorom, baš nam je lijepo bilo”, rekao je.
Podsetio je na neke ranije akcije organizacije “Pandurica”.
“Mi smo 2018. počeli da radimo prvu akciju za Kosovo i Metohiju, u okviru koje smo prikupili neke odjevne predmete i hranu i podjelili nekim porodicama preko Dečana. Drugu akciju 2019. radili smo za Orahovac preko Dečanaca, pa smo preko nekih humanitarnih koncerata prikupili neki određeni fond koji smo denjeli u Orahovac i bio je namjenjen za stipendije učenika gimnazije orahovačke. A onda je nastupila korona i nijesmo znali kako da prikupljamo novac jer su sva javna okupljanja bila zabranjena. Tada smo smislili taj čuveni privezak Božur za djecu Orahovca, na prednjoj strani je cvijet božura, a na naličju je pisalo ‘Božur za djecu Orahovca’. Taj privezak se prodavao od Amerike do Australije, na svim kontinentima je bio dostupan, sem u Africi”, ispričao je Nikola Cicmil.
Govorio je i o knjizi “Kosovsko ogledalo” koja se rodila upravo iz kako kaže, akcije “Božur za djecu Orahovca”.
“Božur za djecu Orahovca je rodio i zbornik Kosovsko ogledalo jer smo htjeli da se ljudima koji su učestvovali u akciji nekako odužimo. Zamolili smo ih da oni napišu svoje utiske o Kosovu i Metohiji jer su bili dio te akcije. U saradnji sa Maticom srpskom, prevashodno sa doktorom Dragom Perovićem, smo izdali taj Zbornik na skoro 400 strana, u kojem su sabrani tekstovi ljudi iz Crne Gore od vladike Danila do hodočasnika, tj. i naši savremenici i oni mnogo prije nas, a svi o Kosovu i Metohiji”.
Kosovsko ogledalo je i dalje dostupno i kupovinom ze knjige mogu da se podrže deca na Kosovu.
“Da se pročita šta su o Kosovu govorili ljudi prije nas a i naši savremenici. Može da se kupi i poruči a svi koji žele mogu da nas kontaktiraju preko fejsbuk profila, ima ga još u tiražu. Naše akcije se nekako preklapaju i ne stignemo da završimo jednu, a stigne druga, ali to je samo neki entuzijazam, samo od sebe dolazi i sve će to doći na svoje, sve će se rasporediti”, kazao je.
Nastavio je priču o nastanku “Pandurice”.
“Pandurica je nastala 2018. godine. Mi smo društvo ljudi koji se znamo iz detinjstva. Prevashodni cilj i misija našeg delovanja je da se sačuva ambijent starog Carevog mosta koji je sagradio Aleksandar Treći, ruski car, po kojem je dobio ime, a uz to ruska porodica Romanov je ktitor naše saborne crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Taj most je bio zapušten jer je izgubio logistički značaj kad se napravio tunel Budoš, a brdo Pandurica se nastavlja od toga mosta ka manastiru Ostrog. I ljubav prema tome brdu je napravila da naša organizacija nosi to ime. Prevashodni cilj nam je bio i glavna akcija nam je da se očisti taj lokalitet i svake godine napravimo košenje, uradimo neki mobilijar, gde ljudi mogu da se odmore. To je na kraju nikšićkog polja, tu protiče reka Zeta i baš je lijep ambijent za šetnju i za uživanje”, priča Cicmil.
“Druga akcija su nam dani porodice Romanov koji će se dogodine održati četvrti put. Dane Romanovih organizujemou saradnji sa Crkvenom opštinom Nikšić i Opštinom Nikšić od 17. jula kada praznujemo svete mučenike Romanove, do 19. ili 20. jula zavisno od programa. Svake godine se napravi par nekih tribina i postali smo popularni po rokenrol koncertu koji se organizuje baš na Carevom mostu. Tu na livadu gde nema ni struje ni vode, dolaze čuveni muzičari i naša krilatica je “neka svijetli carev most
Njihova ideja je da se osvetli taj lokalitet i da dobije punoću vizuelno, a kako kaže, “sam ima svoju punoću, jer je to građevina koju je carska porodica Romanov darivala gradu Nikšiću”, rekao je.
“Obeležavamo i Dane Svetog Vasilija Ostroškog. Imamo grupu iz Rogatice Sveti Vasilije Ostroški, koji pješke dolaze na poklonjenje našem Sv. Vasiliju i njih dočekujemo kraj Carevog mosta na okrepljenje”.
Organizacija je usko povezana sa manastirom Visoki Dečani a kaže da je osećaj boravka u ovoj svetinji neopisiv.
“Ja kad bih umeo to da objasnim, onda bih znao više od ostalih ljudi. To ne umije da se objasni. Ljudi jednostavno treba da dođu i da osjete to, taj duh i to što postoji u Dečanima. Reč za opis o tome u srpskom jeziju ne postoji. Ljudi su pisali pjesme i pohvale dečanskom hramu, ali to ne može čovjek da opiše, to samo može duša da ispjeva. Pogotovo sam objekat kakav je, sama crkva, mjesto gde je crkva, konak, a onda džabe i sve da nije ljudi tu. Prvo Svetog kralja Stefana Dečanskog i monaha koji su nam kao braća i kao prijatelji koji su nas uvjek podržali, koji su uvijek imali strpljenja za nas, da nas prime da nas upute, da imaju tih pet minuta da nas saslušaju. Današnje vrijeme je vrijeme neslušanja, niko nikog neće da sasluša, današnje vrijeme je vrijeme monologa, ne dijaloga. Ti ljudi su uvijek htjeli da razgovaraju s nama i džaba što smo mi donijeli novac ako dijalogom nismo napravili dogovor gdje da se uputi. Evo, primjer je ova akcija gdje smo razgovarali i oni su nas uputili oćemo li ovako, oćemo li onako, onda smo napravili pravi izbor i akcija je dobro propraćena i ljudima se sviđa, dobri su komentari ljudi kad su vidjeli na koji način radimo”, pohvalno je ispričao o manastiru i bratiji.
U pomoći humanitarnim akcijama organizacije, istakao je HO “Poreklo” iz Čikaga.
“Mogu da pomenem humanitarnu organizaciju Porijeklo iz Čikaga koji su akciju pomogli sa 5000 evra. Za sto komada značaka, su uplatili 5000evra umesto 500. I priredili smo krajem februara mjeseca izložbu pod nazivom ‘Ljubav će spasti svijet’. Akademski slikari iz Crne Gore su u okviru akcije Martovsko sjećanje darivali svoje slike i od prodaje tih slika smo skupili skoro 5000 evra. Društvene mreže nam pomažu, jer mi smo ljudi koji imaju svoje poslove, ne radimo mi to profesionalno, nemamo nekog ko je profesionalno lice u našoj organizaciji, sve je amaterski i čist enstuzijazam, zasad nam ide dobro a kako će biti da nastavimo”, rekao je Cicmil.
Poručio je da će akcija “Martovsko sećanje trajti još mnogo martova, do kako kaže “slobode martova”.
Značke Božura se nose širom sveta a najzastupljenije su u Nikšiću.
“U Nikšiću, Crnoj Gori baš se nose božuri na reverima, na tašnama, na novčaniku, a što je najljepše što vidimo da se nose na vjenčanjima u crkvi, nose ih i kumovi i mladenci. Ideja je bila da i ljudi na zapadu to vide. Vladika Grigorije nam je dosta pomogao, te smo u Nemačku poslali, da se ljudi na zapadu, u tom nekom intelektualnom svijetu, zaisteresuju, da pitaju šta to znači, kakav je to cvijet, pa da mu neki čovjek objasni da je to simbol stradanja jednog naroda koji živi u getu, kao što se živi u Orahovcu, Goraždevcu…Nažalost je tako. Ali ne treba biti patetičan prema tome, i Gospod je stradao i svi stradamo. Ako ne stradamo, treba da se zapitamo šta se dešava s nama”, kaže sekretar NVO „Pandurica“.
Datumi kao spone između Orahovca i Nikšića Gradove Nikšić i Orahovac povezuju i neki važni datumi. Sv. Vasilije Ostroški, na koji su pale prve žrtve u orahovačkoj opštini 1998. pa onda i Romanovi, tj 17. jul kada su Romanovi ubijeni, a opet na taj datum se desilo stradanje u orahovačkoj opštini 17. jula 1998. A nije ništa slučajno. Ta veza je iz godine u godinu sve jača i čvršća.
“Tako treba i da ostane. I trudimo se neke mlađe ljude da uključimo u svu tu priču. Ti dani Romanovih su nastali tako da bi stvorili neku novu vrijednost, da se na staroj tradiciji nastavi neka moderna kultura. A to je najbolji adut jednog naroda: stvarati novu vrijednost na starim temeljima. Tako da ljudi odnosom prema Kosovu izgrađuju sebe i vidimo da dosta mladih ljudi koji su makar jednom došli da opet dolaze, jer su prepoznali istinu. A šta je čovjekov život nego traganje za istinom odnosno za Hristom”, ispričao je Cicmil.
Za kraj je imao poruku da ljudi što više dolaze na Kosovo
“Poruka za ljude je da dolaze, jer od voljenja Kosova za kafanskim stolom i po slavama ništa nećemo uraditi. Doći na Kosovo nije daleko. Treba obići i Evropu i svijet, ali treba da vide i istoriju uživo, a tu im je ispred kuće. Samo treba da dolaze da bi sebe unaprijedili, to je prva stvar, a koliko znači ljudima ovdje to ste čuli iz moje priče. Znači, ljudi dolazite ja nemam drugu poruku”, poručio je Cicmil.
