Udruženje dramskih umetnika Slovenije saopštilo je da je preminuo Radko Polič (80), jedan od najvećih slovenačkih i jugoslovenskih dramskih i filmskih glumaca, objavilo je ljubljansko Delo.
Polič je bio dugogodišnji član ansambla drame Slovenskog narodnog gledališča i igrao u brojnim predstavama i filmovima.
Rođen je u Črnomrlju 1942, a profesionalnu karijeru počeo je 1965. godine u Studentskom aktuelnom pozorištu, a po sticanju akademskog obrazovanja glumio je „nomadski“, gostujući na scenama brojnih pozorišta, u institucionalnim i vaninstitucionalnim produkcijama.
Suvereno je nastupao, navodi Delo, na hrvatskom i srpskom govornom području i u teatru i na filmu.
Polić je umeo da u svoje likove pretoči karakteristične kontradiktorne znake savremenog osećanja sveta, pri čemu se rukovodio pouzdanim osećajem za krojenje ljudske sudbine.
Prvu nagradu poneo je 1970. godine na Borštnikovom skupu, a 1972. godine dobio je nagradu Prešernovog fonda. Potom je nagrađivan za filmski portret, po kome je posebno upamćen, Martinu Kačuru u Idealistu, Pretnarovoj ekranizaciji Cankarovog društveno-kritičkog romana.
Nagrađivan je na Sterijinom pozorju i drugim pozorišnim i filmskim festivalima na području bivše Jugoslavije, a grad Ljubljana mu je uručio Zupančičevu nagradu 1991.
Godine 2007. dobio je centralnu Prešernovu nagradu za životno delo, a tada ga je reditelj Sebastijan Horvat opisao kao glumca koji je „spreman na sve ili ništa“.
Polič je glumio u „Balkan ekspresu“, „Tajvanskoj kanasti“, „Osvajanju slobode“, TV seriji „Štefica Cvejk u raljama života“ i ostavio trag u jugoslovenskoj kinomatografskoj i pozorišnoj baštini.




