Svetu liturgiju služio je iguman manastira Svetih Arhangela Mihailo, uz sasluženje oca Petra iz Visokih Dečana i više sveštenika, u prisustvu monahinje Joanikije, jedine monahinje koja čuva ovu svetinju i okupljenog vernog naroda.
U svojoj besedi iguman Mihailo podsetio je da je najlepše sabrati se u svetinji i proslaviti Gospoda, ali i Presvetu Bogorodicu, Majku koja je rodila Spasitelja. Govoreći o današnjem Jevanđelju, podsetio je na pouku upućenu Marti, da „nije potrebno mnogo, nego samo jedno – a to je da slušamo besedu Gospodnju“.
„I ja spadam u one Marte koji se brinu šta će se jesti i piti, ali Marija je izabrala ono bolje – da sluša Gospoda. I upravo to je poruka i nama danas“, rekao je iguman u besedi.
Podsetio je i na reči žene iz Evanđelja: „Blažena utroba koja te nosila i dojke koje si sisao“, naglašavajući da pravoslavni narod na ovaj praznik slavi Majku koja je dojila i nosila u utrobi Gospoda Isusa Hrista.
„Iako u ovom gradu nema Srba, osim naše mati Joanikije koja čuva ovu svetinju i ovo mesto, mi danas pokazujemo da nas ima. Ima ko da upali sveću, da upali kandilo, da dočeka narod i da pripremi trpezu ljubavi“, rekao je iguman.
On je istakao da su ikone Presvete Bogorodice u ovom hramu svedoci mnogih čuda, jer toče miro, izlivaju suze i potvrđuju da je Bogorodica zaštitnica svih hrišćana.
„Kada bi ljudi prestali da slave Gospoda i Presvetu Bogorodicu, i kamenje, i ikone, i drveće, i izvori bi je slavili. Jer Ona je Majka koja nas čuva, izvor i most između zemlje i neba“, poručio je iguman Mihailo.
Beseda je bila i podsećanje da je materijalno nemoćno da donese mir i blagodat, ali da Gospod daje snagu i blagoslov narodu, naročito Srbima koji su prognani i raseljeni sa ovih prostora.
„Mi imamo Nebesku Srbiju, koja nikada neće dozvoliti da prestanemo da budemo hrišćani. Koliko će nas biti i koliko će ići putem Gospodnjim – zavisi od nas. Svakome je dat put spasenja i svako može da se spase, ako se moli i kaže: Presveta Bogorodice, spasi nas“, naglasio je iguman.
Na kraju je pozvao vernike na istrajnost i zajedništvo, a posebno se zahvalio monahinji Joanikiji koja uprkos iskušenjima ostaje čuvar manastira.
Ovom svetom sabranju prisustvovalo je pedesetak raseljenih Srba iz Đakovice, koji su u organizaciji Privremenog organa Opštine Đakovica i Kancelarije za Kosovo i Metohiju doputovali u svoj zavičaj. Tokom boravka posetili su i manastir Visoke Dečane, jednu od najvećih svetinja srpskog naroda.
Kolačari ovogodišnje slave bile su porodice Đorđević i Čivetlić, a naredne godine ova sveta dužnost pripala je čak četiri porodice – Slavković, Tomić, Ljumović i Canić.
Po završetku liturgije i besede, kolačari za ovu godinu pripremili su trpezu ljubavi za sve prisutne vernike.