„Srpska zajednica na Kosovu je vrlo svesna svog položaja, svog statusa i vrlo dobro zna šta je nacionalni interes, a taj interes je opstanak Srba, normalan život, normalna egzistencija i da pod hitno i Beograd i Priština imaju obavezu da takav status osiguraju”, kazao je Stefan Surlić, asistent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i jedan od autora istraživanja „Interesi Srba na Kosovu u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine”.
NVO Centar za afirmativne društvene akcije (CASA) je zajedno sa šest koautora radila istraživanje poslednjih nekoliko meseci u okviru kojeg pokušava da odgovori na pitanje: „Šta je zapravo srpski nacionalni interes na Kosovu?”
Stefan Surlić je predstavljajući svoj deo istraživanja govorio o bezbednosnim i ekonomskim aspektima, ali i potrebi očuvanja kulturnog nasleđa. Naveo je i da ovo istraživanje pokazuje da je većina Srba na Kosovu za pomirenje sa Albancima, ali da nema poverenje u aktuelnu kosovsku vlast. Jedan od problema koji muči srpsku zajednicu je odlazak sa Kosova.
„Svesni su opasnosti kao što je veliki odlazak, pogotovo mladih ljudi, nezaposlenost, korupcija, nepotizam i da su to neki problemi koji su sistemski i traju godinama i koji se moraju rešiti. Gorući problem je i diskriminacija koja se sprovodi na svim poljima i koja onemogućava normalan život. Tu, pre svega, mislim na vladu u Prištini koja od upotrebe jezika, preko uzurpacije imovine, korišćenja vanrednih sredstava i nedozvoljenih prema Srbima, hapšenja bez ikakvih dokaza, eksproprijacija imovine zarad gradnje policijskih i vojnih baza sistemski ugrožava ovo što jeste vitalni interes za sve Srbe, a to je dalji život na prostoru Kosova”.
Surlić je dodao da su se ovim istraživanjem iskristalisala dva zahteva Srba.
„Prvo jeste da se očuva njihov identitet, pravo na upotrebu jezika, pravo na uživanje u kulturnoj baštini i svojoj posebnosti i postojanje autonomnih institucija. Drugi zahtev je da se održi veza sa Beogradom, pogotovo u sferi zdravstvenog, obrazovnog sistema i socijalne zaštite jer smatraju da je to preduslov za bilo kakvu ideju dugoročnog opstanka Srba na Kosovu. Prema tome, to su zahtevi koji moraju biti na stolu u procesu dijaloga. Bilo kakva forma ZSO mora da znači delotvornu samoupravu, autonomiju za Srbe na Kosovu, pravo da sebi uređuju život po svojoj meri”.
Međutim, stav ispitanika ovog istraživanja je da nemaju poverenje u ZSO. Surlić kaže da ne iznenađuje ovakav rezultat jer oni i ne znaju kako će zapravo izgledati ta Zajednica srpskih opština.
„Kada čuju poruke iz Beograda i Prištine, zatim i stručnjaka koji se bave tom temom, od ideje o nekakvoj Republici Srpskoj na Kosovu, do toga da je to nevladina organizacija, ja razumem potpunu konfuziju i, naravno, da onda postoji rezerva kako će na kraju izgledati ZSO. Ali, kada im ponudite konkretno šta će biti nadležnosti, na šta mogu da imaju pravo, da imaju svoje institucije, da imaju svoj obrazovni, zdravstveni sistem, socijalnu zaštitu, da mogu da se obrate na lokalu instituciji na sopstvenom maternjem jeziku, onda vi vidite šta oni žele i šta oni podrazumevaju pod ZSO”, kazao je Surlić nakon predstavljanja izveštaja u Centru građanske energije (CEC) u Gračanici.
Jedna od ključnih tema kojom se bavi ovo istraživanje je autonomija za Srbe na Kosovu. Milica Andrić Rakić, istraživačica u Novoj društvenoj inicijativi (NSI) se bavila upravo ovom njom.
„Srpska zajednica na Kosovu je u velikoj krizi i jedini izlazak iz te krize je institucionalni okvir koji će podrazumevati autonomiju. Autonomiju prvenstveno u pitanjima od lokalnog interesa koja će značiti nemogućnost uplitanja u odluke koje donosi ta institucija od strane Prištine. Dakle, ideja je da to bude intitucija koja će da bude sufinansirana iz Srbije. Idealno bi bilo da ona bude priznata i u kosovskom i u srpskom Ustavu kako njeno finansiranje ne bi zavisilo od smena vlasti u Beogradu”, kazala je ona.
Ta institucija bi, prema njenim rečima, uradila dve ključne stvari.
„Prva bi legitimizovala ovaj postojeći obrazovni, zdravstveni, ali i druge sisteme koji pružaju podršku srpskoj zajednici Kosova u vidu usluga, a druga da obezbedi tu vrstu nezavisnosti od odluka centralnih vlasti i garantovao srpskoj zajednici, naravno, uz garancije međunarodne zajednice, taj vid lokalne funkcionalnosti i omogućio joj da vidi budućnost na Kosovu”, kazala je koautorka istraživanja Milica Andrić Rakić.
Istraživanje nudi i određene preporuke zvaničnom Beogradu.
„Došlo je vreme da (Beograd) radi odgovorno. Došlo je vreme da zapostavi i skloni na stranu sve te metode stranačke prevlasti kojima vlada u Srbiji, a koje pokušava da replicira ovde. Došlo je vreme da ima odgovornu politiku prema srpskoj zajednici na Kosovu, došlo je vreme da ako ulaže, da se te fabrike vide, došlo je vreme da vraća mlade ljude, došlo je vreme da subvencioniše privatne firme, da se otvaraju radna mesta na Kosovu”, naveo je direktor Centra za afirmativne drušvene akcije Miodrag Marinković.
Marinković ističe da vlast u Srbiji mora da vodi realnu i odgovornu politiku. Kaže i da istraživanje pokazuje da ovdašnji Srbi od Beograda ne očekuju da će se desiti čuda u okviru sporazuma, već da vlast bude odgovorna.
Istraživanje „Interesi Srba na Kosovu u procesu normalizacije odnosa između Beograda i Prištine” je podržala ambasada Velike Britanije u Prištini, a njegovoj prezentaciji su prisutvovali kako njeni, tako i predstavnici drugih diplomatskih misija na Kosovu.